HEPBURN, Audrey

HEPBURN, Audrey, am. filmska i kazališna glumica (Bruxelles, 4. V 1929). Iz ugledne i bogate obitelji (otac engl. bankar ir. podrijetla, majka niz. barunica). Boraveći s majkom na odmoru u Nizozemskoj, zatiče je njem. okupacija, pa čitav rat provodi u atmosferi represije. Polazi tečajeve baleta u Arnhemu, a poslije rata nastavlja se baletom baviti u Londonu, gdje uskoro postaje i traženim modelom modnih fotografa. Poč. 50-ih godina pohađa tečajeve glume F. Aylmera, a 1951. debitira na filmu, snimivši te godine 6 epizodnih uloga; za rada na filmu Ići ćemo u Monte Carlo J. Boyera, H. upoznaje spisateljicu Colette, koja je preporučuje za gl. ulogu buduće broadwayske postave svoje Gigi. Velik uspjeh te predstave donosi joj i prvu gl. ulogu u Prazniku u Rimu (1953) W. Wylera; za ulogu princeze koja se za jednodnevnog incognito-bijega od dužnosti zaljubljuje u novinara nagrađena je Oscarom. Vitka i graciozna, dugih nogu, pomalo uglata lica senzualnih crta, na kojem se osobito ističu velike, izražajne oči i blistav osmijeh, H. pretežito glumi osobe istančane ženstvenosti, ali i nedozrelosti nestašne djevojke, nezadovoljne okolinom i zato sklone da traže pribježište kao ljubavni objekt u pokroviteljskom okrilju starijih muškaraca, prema kojima osjećaju duboku privrženost Takva su obilježja i njenoga narednog uspjeha u Sabrini (1954, nominacija za Oscara) B. Wildera, gdje se za njenu naklonost bore 2 brata (H. Bogart i W. Holden); u Ratu i miru (1956) K. Vidora kao Nataša koleba između Bolkonskog (M. Ferrer) i Bezuhova (H. Fonda). U muz. filmu Smiješno lice (1957) S. Donena glumi i pleše uz F. Astairea, dok se u Ljubavi poslijepodne (1957) B. Wildera zaljubljuje u postarijeg plejboja (G. Cooper). Ponovnu nominaciju za Oscara donosi joj Priča o opatici (1959) F. Zinnemanna, gdje glumi požrtvovnu redovnicu koja napokon ipak napušta taj poziv. U Nepomirljivima (1960) J. Hustona središnji je lik Indijanke, oko kojeg se sukobljuju nepomirljiva mržnja i osvetoljubivost. Lik u tipu → nimfete ponavlja i kao newyorška sanjarka u potrazi za srećom u Doručku kod Tiffanyja (1961) B. Edwardsa (nominacija za Oscara). Filmom Šarada (1964) S. Donena okušava se i u žanru krim. filma, glumeći uplašenu ženu okruženu ubojicama; slična je i uloga u filmu Sama u tami (1967, nominacija za Oscara) T. Younga — slijepe žene u čijem se stanu našla droga za kojom tragaju 2 grupe kriminalaca. Vrlo zapažena bila je i u musicalu Moja draga lady (1964) G. Cukora, u kojem sama ne pjeva, kao piljarica koju uporni profesor (R. Harrison) preodgaja u »prvu damu« londonskoga visokog društva. Nakon devetogodišnje stanke, 1976. se prvi put pojavljuje u ulozi žene koja stari (Robin Hood i Marian R. Lestera). U filmu Dan kad su se svi smijali (1981) P. Bogdanovicha, zadržavši svježinu i neposrednost svojih »djevojačkih« uloga, prvi put igra ženu koja potpuno svjesno uživa u životu. Jedna od najvećih zvijezda am. filma 50-ih i 60-ih godina, vrlo brižljiva u odabiru uloga i redatelja, H. je do 1984. nastupila u oko 30 filmova.

Ostale važnije uloge: Banda s Lavender Hilla (Ch. Crichton, 1951); Pučki obavještajci (Th. Dickinson, 1951); Zelena zdanja (M. Ferrer, 1959); Glasna šaputanja (W. Wyler, 1961); Pariz kad cvrči (R. Quine, 1964); Putovanje udvoje (S. Donen, 1967); Krvne veze (T. Young, 1979).