FONOGRAFIČNOST

FONOGRAFIČNOST, svojstvo zv. filma da vjerno reproducira govor, prirodne šumove i glazbu u osjetilno autentičnom obliku kakav oni imaju u izvanfilm. opažajnom svijetu. Iako se »dojam stvarnosti« u filmu ponajviše zasniva na dvoosjetilnoj sintezi vizualnoga i auditivnoga, ipak film. zvuk i sam za sebe pokazuje izrazito svojstvo »realističnosti«, koje proizlazi iz sposobnosti fonografskog (→ fonografija) zapisa da pruži autentično osjetilno svjedočanstvo o odgovarajućim zvučanjima iz tzv. stvarnog svijeta. U prvim godinama zv. filma upravo je ta osobina novog pronalaska izazivala otpor mnogih stvaralaca i teoretičara koji su smatrali da veliki koeficijent sličnosti film. zvuka sa zvučanjima iz afilm. stvarnosti prijeti uništenjem eminentno vizualnoj kulturi na kojoj se zasnivao nij. film i vraćanjem medija pukoj registraciji realnih zbivanja. Tek su u zrelom zv. filmu stvaraoci postali svjesni činjenice da se i dvoosjetilnom slikom stvarnosti, koju nudi zv. kinematografija, može raspolagati kao tvorevinom mašte koja ne podliježe zakonima fiz. realnosti te da se i ona, kao i nijema slika, može stilizirati montažom ili primjenom nekoga dr. formalizirajućeg postupka film. tehnike. Inače, film raspolaže i zv. zapisom koji nije fonografičan, kao što pokazuju anim. filmovi sa sintetičkim zvukom.