DELERUE, Georges

DELERUE, Georges, franc. kompozitor i dirigent (Roubaix, 12. II 1925). Studirao na konzervatoriju u Parizu (kod D. Milhauda i H. Bussera). Od 1952. dirigent je orkestra Francuske radio-difuzije i televizije. Komponirao je opere, balete (npr. Lucija, prema Ionescou), orkestralna i vokalna djela, glazbu za kazalište i televiziju, no ponajviše se posvetio filmu, napisavši glazbu za oko 80 igr. i oko 100 kratkometr. filmova. Surađivao je s većinom redatelja franc. novog vala i vrlo se brzo i sâm svrstao među vodeće kompozitore modernog filma. Prateći temeljne zamisli redateljâ, uspio je svoj glazb. izraz prilagoditi filmovima najrazličitijih žanrova i sadržaja — od sentimentalno-ljubavnih i pustolovnih do povijesnih. Pri oblikovanju film. partiturâ najčešće glazb. građu zasniva na jednoj ili dvije karakteristične teme koje veže uz gl. likove ili presudne momente filma; tako u djelu Jules i Jim (F. Truffaut, 1961) naivni lik junakinje potcrtava jednostavnom pjesmicom uz gitaru, a čitavom glazbom dočarava ugođaj Pariza iz 1910; u Mehaničkim klavirima (J. A. Bardem, 1965) zvucima meh. klavira suprotstavlja glazbu u stilu tzv. cool jazza, a u filmu Mata Hari (J.-L. Richard, 1965) dramatsku napetost zaoštrava sučeljavajući dvije kontrastne teme — melodiju ljubavi i temu akcije. Izvorno nadahnutom melodikom svojih tema postigao je popularnost i izvan filma (npr. valcerom iz djela Hirošima, ljubavi moja, 1959, A. Resnaisa), a za glazbu u filmu Kratka romanca (G. R. Hill, 1979) nagrađen je Oscarom. Kao jedan od vodećih svjetskih film. skladatelja, često je surađivao i s redateljima iz Vel. Britanije i SAD; ističe se i Silkwood (1983) M. Nicholsa.

Ostali važniji filmovi: Džepna ljubav (P. Kast, 1957); Divno doba (P. Kast, 1959); Ljubavne igre (Ph. de Broca, 1959); Djevojka za ljeto (É. Molinaro, 1960); Pucajte na pijanista (F. Truffaut, 1960); Poslije duge odsutnosti (H. Colpi, 1960); Vjetrogonja (Ph. de Broca, 1960); Ljubavnik za pet dana (Ph. de Broca, 1960); Cartouche (Ph. de Broca, 1962); Besmrtna (A. Robbe-Grillet, 1962); Najstariji Ferchaux (J.-P. Melville, 1962); Prezir (J.-L. Godard, 1963); Čovjek iz Rija (Ph. de Broca, 1963); 100 000 dolara na suncu (H. Verneuil, 1963); Nikad se ništa ne događa (J. A. Bardem, 1963); Dezerter (A. Cavalier, 1964); Nježna koža (F. Truffaut, 1964); Gospodin za pratnju (Ph. de Broca, 1964); Žderačica (J. Clayton, 1964); Viva Maria (L. Malle, 1964); Čovjek iz Hong Konga (Ph. de Broca, 1965); Kralj srca (Ph. de Broca, 1966); Čovjek za sva vremena (F. Zinnemann, 1966); Dvadesetpeti sat (H. Verneuil, 1967); Starac i dijete (C. Berri, 1967); Interludij (K. Billington, 1968); Uhvati đavola za rep (Ph. de Broca, 1968); Um caruje (G. Oury, 1968); Šetnja s ljubavlju i smrću (J. Huston, 1969); Ana od tisuću dana (Ch. Jarrott, 1969); Zaljubljene žene (K. Russel, 1969); Konformist (B. Bertolucci, 1970); Obećanje u zoru (J. Dassin, 1970); Konjanici (J. Frankenheimer, 1970); Dvije Engleskinje i kontinent (F. Truffaut, 1971); Šakal (F. Zinnemann, 1972); Američka noć (F. Truffaut, 1973); Dan delfina (M. Nichols, 1973); Važno je voljeti (A. Żuławski, 1974); Šamar (C. Pinoteau, 1974); Fatalne žene (B. Blier, 1976); Veliki kombinator (C. Pinoteau, 1976); Policijski kolt 357 (A. Corneau, 1976); Julie — okovi mladosti (Ph. de Broca, 1977); Julia (F. Zinnemann, 1977); Pripremite maramice (B. Blier, 1977); Idi k mami... tata radi (F. Leterrier, 1978); Djevojčica u plavom (A. Bridges, 1978); Policajac prije svega (Ph. de Broca i M. Audiard, 1978); Ženskar (Ph. de Broca i M. Audiard, 1979); Ljubav na bijegu (F. Truffaut, 1979); Prvo putovanje (N. Trintignant, 1979); Posljednji metro (F. Truffaut, 1980); Susjedova žena (F. Truffaut, 1981); Dokumentator (A. Varda, 1981); Ne puštaj s očiju (C. Miller, 1981); Bogate i slavne (G. Cukor, 1981); Istinite ispovijesti (U. Grosbard, 1981); Život teče dalje (M. Mizrahi, 1981); Guy de Maupassant (M. Drach, 1982); Šetačica iz Sans-Soucija (J. Rouffio, 1982); Kapetanova čast (P. Schoendoerffer, 1982).