CUKOR, George

CUKOR, George, am. filmski redatelj (New York, 7. VII 1899 — Los Angeles, 24. I 1983). Potječe iz građanske madžarsko-žid. obitelji. Poslije završene gimnazije, privučen kazalištem 1919. postaje direktor pozornice Chicago Company. Godinu dana kasnije već je stalni redatelj rochesterskog kazališta. Sredinom 20-ih godina afirmirao se na Broadwayu režijom Velikog Gatsbyja, Stalne supruge i Njenoga kartonskog ljubavnika, u kojima su nastupale kaz. zvijezde Ethel Barrymore, Jeanne Eagels i Laurette Taylor. U razdoblju kad Hollywood, pod pritiskom procvata zv. filma, angažira broadwayske redatelje, među pridošlicama je i C., kojeg 1929, na preporuku R. Mamouliana, J Lasky angažira za Paramount. Isprva je C. samo redatelj dijalogâ, npr. za film Na zapadu ništa novo L. Milestonea; međutim već 1930. suredatelj je tri Paramountova filma: radi na svim dijaloškim scenama prepuštajući akcione dijelove zanatlijama poduzeća. Njegov samostalni prvijenac je Okaljana dama (Tarnished Lady, 1931) s Tallulah Bankhead, no on mu ne osigurava afirmaciju, kao ni Jedan sat s tobom (1932) u produkciji E. Lubitscha, koji je sâm Lubitsch kasnije dosnimio i potpisao kao redatelj. Na poziv D. O. Selznicka, C. prelazi u kompaniju RKO i uspješno ekranizira nekoliko knjiž. djela i kaz. komada, među kojima se ističu Račun za razvod (A Bill of Divorcement, 1932), Večera u osam (Dinner at Eight, 1933) i Male žene (Little Women, 1933). Slijedi zatim Selznicka u kompaniju MGM, gdje nastavlja s ekranizacijama lit. predložaka: David Copperfield (1935), Romeo i Julija (Romeo and Juliet, 1936) i Dama s kamelijama (Camille, 1937). Suradnja sa Selznickom prestaje nakon što mu je ovaj oduzeo režiju spektakla Prohujalo s vihorom.

C. je posebnu pažnju posvećivao ženskim ulogama i izvanredno uspješno surađivao s vrsnim glumicama: K. Hepburn, G. Garbo, C. Bennett, N. Shearer, J. Crawford i dr. U filmu Žene (The Women, 1939), u kojem nema niti jednoga muškog lika, očituje se Cukorova težnja da ženske likove predstavi kao psihički kompleksne protagoniste dramskih situacija u kojima se razrješavaju emocionalni konflikti urbane Amerike.

Vezanost za kaz. predloške ne osuđuje ga na teatralnost: on adaptira drame zadržavajući njihovu prostornu i vremensku koheziju, ali ih vješto transformira razlaganjem kontinuirane scenske radnje u nenametljivo kadrirane prizore, te zaokruživanjem scena i izdvajanjem intimnih situacija likova stvara novu i originalnu film. cjelinu. Taj postupak najuspjelije primjenjuje u ekranizacijama dviju drama Philipa Barryja, Praznika (Holiday, 1938) i Philadelphijske priče (The Philadelphia Story, 1940); u oba filma nenametljivo je predočena suprotnost kapitala i demokracije, a u središtu je bogatašica koja se u svakom od ta dva djela različito odnosi prema mogućnosti prevladavanja svog statusa. K. Hepburn i C. Grant, glumci koji su već igrali u Cukorovu filmu Sylvia Scarlett (1936), rječiti, okretni i rafinirani, idealni su redateljevi interpreti tog razdoblja i u oba filma ostvaruju zapažene uloge.

U prvoj polovici 40-ih godina C. ima većeg uspjeha jedino s Plinskim svjetlom (Gaslight, 1944), hollywoodskom verzijom viktorijanske thriller-melodrame koja je I. Bergman omogućila velik glum. uspjeh. Od 1947, nakon filma Dvostruki život (A Double Life), počinje njegova suradnja sa scenaristima i dramatičarima — bračnim parom Ruth Gordon i Garsonom Kaninom; Adamovo rebro (Adam's Rib, 1949), Jučer rođena (Born Yesterday, 1950), Vrsta za brak (The Marrying Kind, 1952), Pat i Mike (Pat and Mike, 1952) i To ti se trebalo dogoditi (It Should Happen to You, 1954) zasnovani su na duhovitim dijalozima kojima se nadigravaju muški i ženski protagonisti u borbi za nadmoć spolova, emocionalno se razvijajući i dopunjujući; uz K. Hepburn, umjesto Granta pojavljuje se S. Tracy. Novina u Cukorovu stvaralaštvu je usmjeravanje prema likovima običnih Amerikanaca, što uzrokuje proširenje kruga njegovih glumica sa J. Holliday, koja u većini spomenutih filmova ostvaruje prototip srdačne, priproste pučanke. U red. prosedeu uočljiva je sve češća upotreba dugog kadra, kojim se njegova vještina korištenja kretanja glumaca u skučenom prostoru razvija do majstorstva. Cukorov film Zvijezda je rođena (A Star Is Born, 1954), sa Judy Garland i Jamesom Masonom, zapravo prepravak njegova ranog filma Koliko stoji Hollywood? (What Price Hollywood, 1932), prvo mu je uspješno ostvarenje velikog budžeta; to je i njegov prvi film u boji, na kojem počinje suradnju s konzultantom za boju Georgeom Hoyningen-Hueneom, koja će trajati sve do smrti potonjeg (1970). Kasniji Cukorovi filmovi, u uvjetima postupnog raspada dotadašnjega hollywoodskog sistema proizvodnje, svjedoče o različitim redateljevim pokušajima da se prilagodi novonastaloj situaciji. Filmom Spojište Bhowani (Bhowani Junction, 1955) okušava se u pustolovnom spektaklu, zatim režira svoj prvi vestern Opasna đavolica (Heller in Pink Tights, 1959), a povremeno zadire i u kontroverzne teme, npr. seksualni moral Amerikanaca u Chapmanovom izvještaju (The Chapman Report, 1962), koji međutim, trpi od intervencije cenzure. Jedinog Oscara dobija 1964. za musical Moja draga lady (My Fair Lady). God. 1969. dovršava (i potpisuje) film Tajanstvena Justine (Justine) koji je započeo drugi redatelj — J. Strick (posao spašavanja projekata u krizi C. je tokom karijere često uspješno obavljao, najčešće bez potpisa). Zatim snima izvrsnu romant., pustolovnu komediju Putovanje s mojom tetom (Travels with My Aunt, 1972) s Maggie Smith u gl. ulozi. Tv-filmovima Ljubav kad joj vrijeme nije (Love Among the Ruins, 1975) i Žito je zeleno (Corn Is Green, 1978), u kojima glumi K. Hepburn, dokazuje i u osmom desetljeću života izuzetnu red. vitalnost.

Njegovo stvaralaštvo svjedoči o umjetniku koji se uspijeva snalaziti u složenom mehanizmu industrije zabave, očuvavši vlastiti integritet postojanim izborom tematskih predložaka i ustrajanjem na visokoj razini proizvodnje. Unatoč tome što nije pisao scenarije za vlastite filmove, većina njegovih ostvarenja oblikuje prepoznatljiv autorski opus, zasigurno jedan od najznačajnijih u am. kinematografiji zv. razdoblja, cijenjen i od evr. kritike.

Ostali filmovi: Grumpy (1930, zajedno sa C. Gardinerom); Plemeniti grijeh (Virtuous Sin, 1930, zajedno sa L. Gasnierom); Kraljevska broadwayska obitelj (Royal Family of Broadway, 1930, zajedno sa C. Gardinerom); Djevojke oko grada (Girls about Town, 1931); Rockabye (1932); Naši velikaši (Our Betters, 1933); Zaza (1938); Susan i Bog (Susan and God, 1940); Lice jedne žene (A Woman's Face, 1941); Žena s dva lica (Two-Faced Woman, 1941); Njen kartonski ljubavnik (Her Cardboard Lover, 1942); Čuvar plamena (Keeper of the Flame, 1943); Otpor i Ohmov zakon (Resistance and Ohm's Law, 1944, vojni dokumentarni); Krilata pobjeda (Winged Victory, 1944); Želi me (Desire Me, 1947, zajedno sa M. LeRoyem, bez potpisa); Edward, moj sin (Edward My Son, 1948); Život jedne žene (A Life of Her Own, 1950); Model i ženidbena posrednica (Model and Marriage Broker, 1952); Glumica (The Actress, 1953); Plesačice (Les Girls, 1957); Divlji vjetar (Wild Is the Wind, 1957); Pjesma bez kraja (Song without End, 1960, završava po smrti Ch. Vidora, bez potpisa); Daj da se volimo (Let's Make Love, 1960); Plava ptica (The Blue Bird, 1976); Bogate i slavne (The Rich and the Famous, 1981).

LIT.: J. Domarchi, George Cukor, Paris 1965; G. Carey, Cukor and Co.: The Films of George Cukor and His Collaborators, New York 1970; C. Clarens, George Cukor, London 1971; G. Lambert, On Cukor, New York 1972; E. Comuzio, George Cukor, Firenze 1977.