COOPER, Gary

COOPER, Gary (pr. ime Frank James Cooper), am. glumac (Helena, Montana, 7. V 1901 — Beverly Hills, California, 13. V 1961). Sin suca Vrhovnog suda Montane. Osnovnu školu polazio je u Engleskoj; poslije se školovao na Wesleyan Collegeu (poljoprivredna škola) u Montani i na Grinnell Collegeu u Iowi. Neko vrijeme vodič u Yellowstoneskom nacionalnom parku i novinski karikaturist u rodnom gradu. God. 1924. odlazi u Los Angeles, gdje se izdržava različitim poslovima, dok od 1925. i tokom 1926. ne počinje nastupati na filmu kao kaskader, statist i sitni epizodist u brojnim filmovima, uglavnom vesternima. Prvu veću ulogu dobiva 1926. u Goldwynovoj produkciji Dobitak Barbare Worth H. Kinga, sa V. Banky i R. Colmanom. Film je postigao velik uspjeh, omogućio Cooperu potpis ugovora s kompanijom Paramount i označio početak karijere jedne od najvećih hollywoodskih zvijezda svih vremena. Visok, naočit i šutljiv, blagog osmijeha i poštenjačkog lica, svojom je iskrenošću, odmjerenošću i hladnokrvnošću odmah naišao na odziv publike; tako je postao utjelovljenjem jakoga i smirenog junaka, tipičnog → čovjeka od akcije. Iako mu je ime vezano uglavnom uz akcione i pustolovne filmove (osobito vesterne), C. se, zbog pomalo nespretnih manira, stidljivosti i oklijevanja, krajem 30-ih i poč. 40-ih godina iskazao idealnim tumačem ulogâ → momka iz susjedstva u filmovima E. Lubitscha, F. Capre i H. Hawksa. U početku ga kritika nije uzimala ozbiljno, pa je pozornost privlačio više svojim ljubavnim pustolovinama (C. Bow, L. Velez, E. Brent i dr.) nego li glum. umijećem, iako je već 20-ih godina ostvario vrlo uspjele uloge nastupima u avijatičkom epu Krila (1927) W. A. Wellmana, te u svome prvom zv. filmu Čovjek iz Virginije (1929) V. Fleminga. Poč. 30-ih godina značajne su bile njegove uloge pripadnika Legije stranaca u kojeg se zaljubljuje pjevačica (M. Dietrich) u Maroku (1930) J. von Sternberga, te neiskusnog momka koji dospijeva među gangstere u Gradskim ulicama (1931) R. Mamouliana. U komediji se prvi put s uspjehom okušava u Nacrtu za život (1933) E. Lubitscha, dok ga je E. Hemingway smatrao upravo idealnim tumačem svog junaka u filmu Zbogom, oružje (1932) F. Borzagea. Iz toga doba kritika posebno cijeni njegovu interpretaciju ljubavlju opsjednutog čovjeka u Peteru Ibbetsonu (1935) H. Hathawaya. Od sredine 30-ih godina, ne gubeći na popularnosti, počinje igrati uloge u kojima oličuje i stječe reputaciju »pravog Amerikanca«. Tako, u razdoblju Rooseveltova New Deala tumači lik upornoga provincijskog poštenjačine koji svoje golemo nasljedstvo želi upotrijebiti na dobrobit siromašnih u filmu Gospodin Deeds ide u grad (1936) F. Capre; na samom početku II svj. rata tumači lik legendarnoga am. vojnika iz I svj. rata u Naredniku Yorku (1941) H. Hawksa, za koju je nagrađen svojim prvim Oscarom, te — nešto kasnije — pripadnika internacionalnih brigada u Španjolskome građanskom ratu u filmu Kome zvono zvoni (1943) S. Wooda. Nakon rata, prebrodivši kraći zastoj u karijeri, u doba hladnog rata tumači odvažne i nepokolebljive junake u vesternima, tako u Zadatku kapetana Wyatta (1951) R. Walsha, u filmu Točno u podne (1952) F. Zinnemanna (za tu ulogu osvaja i drugog Oscara), Đavolovu vrtu (1954) H. Hathawaya i Vera Cruzu (1954) R. Al- dricha. Sa smanjenjem međublokovske zategnutosti ponovno se vraća komediji osobito uspješno kao kveker u Prijateljskom uvjeravanju (1956) W. Wylera. Pred kraj života počinje igrati postarije ljude, npr. vremešnog ljubavnika A. Hepburn u Ljubavi poslijepodne (1957) B. Wildera, a zapažene su i njegove interpretacije turobnih ličnosti, kao u psihol. drami Ulica North Frederick br. 10 (1958) Ph. Dunna i u vesternu Čovjek sa Zapada (1958) A. Manna. Pred smrt dobio je i trećega, specijalnog Oscara. Nastupio je u ukupno 97 filmova.

Ostale važnije uloge: Ono pravo (C. Badger, 1927); Djeca razvoda (F. Lloyd, 1927); Napola nevjesta (G. La Cava, 1928); Vučja pjesma (V. Fleming, 1929); Izdaja (L. Milestone, 1929); Samo hrabri (F. Tuttle, 1930); Teksašanin (J. Cromwell, 1930); Karavane se bore (O. Brower i D. Burton, 1931); Danas živimo (H. Hawks, 1933); Alice u zemlji čudesa (N. Z. McLeod, 1933); Sada i zauvijek (H. Hathaway, 1934); Život bengalskog kopljanika (H. Hathaway, 1935); Svadbena noć (K. Vidor, 1935); Čežnja (F. Borzage, 1936); General je umro u zoru (L. Milestone, 1936); Čovjek iz prerije (C. B. De Mille, 1937); Brodolomnici (H. Hathaway, 1937); Pustolovine Marka Pola (A. Mayo, 1938); Osma žena modrobradog (E. Lubitsch, 1938); Kauboj i dama (H. C. Potter, 1938); Prava slava (H. Hathaway, 1939); Beau Geste (W. A. Wellman, 1939); Zakon Divljeg zapada (W. Wyler, 1940); Sjeverozapadna konjička policija (C. B. De Mille, 1940); Upoznajte Johna Doea (F. Capra, 1941); Vatrena kugla (H. Hawks, 1942); Ponos Jenkijâ (S. Wood, 1942); Priča o doktoru Wassellu (C. B. De Mille, 1944); Casanova Brown (S. Wood, 1944); Došao je Jones (S. Heisler, 1945); Ogrtač i bodež (F. Lang, 1946); Dobričina Sam (L. McCarey, 1948); Buntovnik (K. Vidor, 1949); Zlatni list (M. Curtiz, 1950); Dallas (S. Heisler, 1950); Balada o crnom zlatu (H. Fregonese, 1953); Suđenje Billyju Mitchellu (O. Preminger, 1955); Drvo za vješanje (D. Daves, 1958); Došli su u Corduru (R. Rossen, 1959); Olupina broda Mary Deare (M. Anderson, 1959); Gola oštrica (M. Anderson, 1961).

LIT.: Ch. Ford, Gary Cooper, Paris 1963; Lj. Milin, Kauboj umire uspravno, Beograd 1964; L. Escoube, Gary Cooper, le cavalier de l'Ouest, Paris 1965; G. Carpozi Jr., The Gary Cooper Story, New Rochelle 1970; H. Dickens, The Films of Gary Cooper, New York 1970; R. Jordan, Gary Cooper, New York 1974; L. Swindell, Gary Cooper (The Last Hero), New York 1978; H. Arce, Gary Cooper. An Intimate Biography. New York 1980; N. Chardair, Gary Cooper, Paris 1981.