COLUMBIA PICTURES

COLUMBIA PICTURES, am. kompanija za proizvodnju i distribuciju filmova. Začeci tvrtke su u Sales Corporation (stvorena 1920) u kojoj iskusni dotadašnji Universalovi službenici, braća Harry i Jack Cohn te Joseph Brandt udružuju sredstva i producentske ideje. U hollywoodskom studiju Poverty Row kompanija snima jeftine kratkometr. komedije, pa ubrzo stječe nadimak »Govedina i zelje« (»Cornbeef and Cabbage Company«); 1924. udruženi producenti kreću u ambiciozniju produkciju i mijenjaju naziv u Columbia Pictures. Iako se C. potkraj 20-ih i poč. 30-ih godina još ne može mjeriti s »petoricom velikana« (MGM-om, Paramountom, RKO-om, Warnerom i Foxom), ima stanovite uspjehe zahvaljujući nadasve energiji i sposobnostima, ali i beskrupuloznosti Harryja Cohna, hollywoodskog magnata pod čijim se vodstvom polako, ali sigurno probijala do položaja »velikog studija«; potkraj 20-ih godina Cohn je bio producent prvim Disneyjevim anim. filmovima, a u 30-im se okoristio talentom redatelja F. Capre i popularnošću njegovih soc. komedija. Najveći Columbijin uspjeh bio je svakako Caprin film Dogodilo se jedne noći (1934), koji je studiju donio pet rekordnih glavnih Oscara (uspjeh neponovljen do Leta iznad kukavičjeg gnijezda, 1975, M. Formana). Tokom 30-ih godina, C. postiže uspjehe i filmovima H. Hawksa i komedijama sa C. Grantom u gl. ulozi. Nakon Caprina odlaska (1939) C. zapada u stvaralačku krizu i tokom 40-ih godina pobuđuje pozornost jedino filmovima svoje superzvijezde R. Hayworth. Pedesete godine C. dočekuje potpuno spremna, jer je nije pogodila kriza izazvana antitrustovskim zakonima o kino-dvoranama (naime, svi ostali »veliki« studiji, osim Columbije, nadzirali su i lance kino-dvorana kojih su se morali odreći). Još uvijek vitalni Cohn ne sukobljava se s rastućom snagom televizijskog medija, već se putem vlastitoga specijaliziranog odjela (Screen Gems), uključuje u proizvodnju i distribuciju originalnih tv-programa. Ostvarujući profite na televiziji, a zavađen i napušten od većine vodećih hollywoodskih redatelja, Cohn ohrabruje i realizira projekte nezavisnih producenata i redatelja, S. Spiegela, D. Leana, E. Kazana, O. Premingera i F. Zinnemanna. Do kraja 50-ih godina i Cohnove smrti (1958) Columbia filmovima — dobitnicima Oscara, Svi kraljevi ljudi (R. Rossen, 1949), Odavde do vječnosti (F. Zinnemann, 1953), Na dokovima New Yorka (E. Kazan, 1954) i Most na rijeci Kwai (D. Lean, 1957), stječe jedno od vodećih mjesta među »velikim studijima«. Tijekom 60-ih i 70-ih godina najuspješniji Cohnovi nasljednici bili su Leo Jaffe i Alan Hirschfeld, a među komerc. uspjehe kompanije ubrajaju se filmovi — dobitnici Oscara, Lawrence od Arabije (D. Lean, 1962), Oliver (C. Reed, 1968), zatim komedije Barbare Streisand, a u novije vrijame hitovi poput Tommyja (K. Russell, 1975) i Hollywoodskog frizera (H. Ashby, 1975). Povremeni uspjesi u 70-im godinama kompaniju ipak ne izvlače iz financ. poteškoća, pa je Columbia 1972. prisiljena udružiti sredstva s Warner Brosom (zajednički tzv. Burbank Studio, u kojem Warner ima prevlast). I pored novih komerc. uspjeha (npr. Bliskih susreta treće vrste, 1977, S. Spielberga, te Kramera protiv Kramera, 1979, R. Bentona), Columbia Pictures Industries (naziv iz 1968) je potkraj 1981. prisiljena na financ. udruživanje s moćnom Coca-Cola kompanijom.

LIT.: B. Thomas, King Cohn: The Life and Times of Harry Cohn, New York 1967; R. Larkin, Hail, Columbia, New Rochelle 1975.