BUREL, Léonce-Henri

BUREL, Léonce-Henri, franc. snimatelj (Indret, 23. XI 1892 — sredina 1977). Svršivši studij povijesti umjetnosti u Parizu, na film dolazi 1915. Dugogodišnjim radom dokazuje se kao jedan od najkreativnijih franc. snimatelja. U počecima karijere surađuje uglavnom s A. Ganceom, a potom radi i za dr. vrhunske franc. redatelje, tako za R. Bressona, J. Feydera i dr. U Ganceovu filmu Optužujem (1918) snima kamerom iz ruke sekvence u rovovima, što znatno pridonosi realističnosti prizora. Najveće lik. kvalitete polučuje u filmu Kotač (1923) istoga autora; do izražaja dolazi Burelov smisao za prezentaciju detalja (dijelovi lokomotive), a osobito je ekspresivna, s funkcijom završnoga kontrapunkta, posljednja sekvenca — ulaska snijegom prekrivene lokomotive u stanicu. U Crainquebilleu (1923) J. Feydera, koristeći za scene u sudnici ekstremne rakurse, vrlo jasno sugerira moć sudaca i bespomoćnost optuženoga. U Napoleonu (1927) A. Gancea, u kojem se uvodi polivizija, snima istodobno tri dijela kadra s tri kamere. U Dnevniku seoskog svećenika (1950, nagrađen 1951. u Veneciji) R. Bressona odlučuje se za novi stil snimanja koji je u potpunosti prilagođen red. postupku — »optički asketizam« i usredotočivanje na najbitnije (najčešće na lica i pojedinosti ambijenta); bitno je prikazati samo ono što otkriva unutarnje. Kamera u filmu Osuđenik na smrt je pobjegao (1956) istoga autora prikazuje skučene zatvorske prostore i lica, koncentrirajući se često na predmete kojima su junaci okruženi. Škrtost slike, pročišćenost kadra i odricanje od efekata obilježavaju i daljnje Bressonove filmove Džepar (1959) i Suđenje Ivani Orleanskoj (1962); u potonjem, za razliku od djela C. Th. Dreyera, ne forsiraju se krupni planovi. — Snimio je ukupno oko 120 filmova, od toga 19 A. Gancea. Neki mu pripisuju i fotografiju u filmu Boudu spašen iz vode (1932) J. Renoira, što sâm B., međutim, odriče.

B. se bavio i film. režijom; redatelj je 7 nezapaženih popularno-znanstvenih i igr. filmova.

Ostali važniji filmovi (kao snimatelj): Deseta simfonija (A. Gance, 1918); Kočija (M. Tourneur, 1927); Zagonetka žute sobe (M. L'Herbier, 1930); Baroud (R. Ingram, 1932); Coralie i kompanija (A. Cavalcanti, 1933); Gospođica moja majka (H. Decoin, 1937); Raskršće (C. Bernhardt, 1938); Slijepa Venera (A. Gance, 1941); Lijepa avantura (M. Allégret, 1942); Za jednu noć ljubavi (E. Gréville, 1946); Rocambole (J. de Baroncelli, 1947); Istina o Bébé Dange (H. Decoin, 1951); Napoleonov put (J. Delannoy, 1953); Druga strana raja (E. Gréville, 1953); Marijana moje mladosti (J. Duvivier, 1954); Kad otkuca podne (E. Gréville, 1957); Smiješni župljanin (J.-P. Mocky, 1963).