BLASETTI, Alessandro

BLASETTI, Alessandro, tal. redatelj (Rim, 3. VII 1900 — Rim, 2. II 1987). Pisao film. kritike za »L'Impero« i mnoge dr. dnevne i tjedne listove, i u njima se isticao polemičkim tonom. S A. Verganom, M. Serandreijem, G. Alessandrinijem i U. Barbarom osniva 1922. filmsku kompaniju Augustus. Prvi film snimio je 1929 — Sunce (Sole); to je soc. drama izrazito realistički koncipirana, rađena isključivo s neprofesionalnim glumcima, a prikazuje život seljaka južne Italije. Nakon toga se posvećuje kazalištu, režirajući djela Pirandella, Priestleya i Roberta Sherwooda. Filmu se vraća 1931, kada režira Majku zemlju (Terra madre), film u kojem propagira mit rada i života na selu, što je, suprotno autorovom htijenju, odgovaralo faš. ideologiji. Polit. naprednost pokazuje filmom 1860. (1860, 1934), u kojem naglašava demok. karakter risorgimenta; film nije samo evokacija i detaljna rekonstrukcija prošlosti, već i pokušaj da se Garibaldijev pohod, s pomoću izrazitih realist. metoda, sagleda očima seljakâ. Iste godine, kada djeluje i kao profesor na Centro Sperimentale di Cinematografia, snima Staru gardu (La vecchia guardia) — apoteozu Mussolinijeva marša na Rim. Zatim režira pov. spektakle kao Ettore Fieramosca (1938) i Željezna kruna (La corona di ferro, 1941), a onda i Četiri koraka u oblacima (Quattro passi tra le nuvole, 1942), jednostavnu priču iz svakidašnjice, o trg. putniku zasićenom velegradskim životom; tim filmom B. je neposredni preteča neorealizma. Poslije rata snima i film na temu pokreta otpora Jedan dan u životu (Un giorno nella vita, 1946). Nakon 1950, pod utjecajem tzv. folklorističkog pravca u tal. kinematografiji, posvećuje se snimanju lakih dijalektalnih komedija, te koristi kratke žanr-priče, gomilajući gegove i varirajući dramaturške konvencije. Ekranizirao je više djela A. Moravije (npr. Naša vremena — Tempi nostri, 1954), V. Pratolinija i dr. suvremenih tal. pisaca. Snimio je 37 igr. filmova, a uspješno se bavio i kratkometr. filmovima.

Svoja najuspjelija djela B. je stvorio od kraja 20-ih do poč. 40-ih godina, kada je, neprekidno lavirajući (gotovo od filma do filma) između zahtjeva faš. propagande i očiglednih osobnih sklonosti prema realist. pristupu društv. građi, režirao nekoliko filmova koji inauguriraju temeljna načela poetike → neorealizma.

Ostali važniji filmovi: Kabanica (Palio, 1931, po Gogolju); Aldebaran (1935); Avantura Salvatorea Rose (Un'avventura di Salvatore Rosa, 1940); Lakrdijaševa večera (La cena della beffe, 1941); Fabiola (1948); Prva pričest (Prima communione, 1950); Druga vremena (Altri tempi, 1952); Bljesak (Fiammata, 1953); Šteta što je baš takova! (Peccato che sia una canaglia, 1955); Sreća je biti žena (La fortuna di essere donna, 1956); Evropa noću (Europa di notte, 1958); Ja volim, ti voliš (Io amo, tu ami, 1961); Dugi put povratka (La lunga strada del ritorno, 1962, tv-film); Liolà (1964); Ja, ja . . . pa ostali (Io, io . . . e gli altri, 1965); Vojnikova djevojka (La ragazza del bersagliere, 1966); Simon Bolivar (1969).