BLANCHE, Francis

BLANCHE, Francis, franc. kazališni, filmski i radio-glumac i redatelj (Pariz, 21. VII 1921 — 7. VII 1974). Sin kaz. glumca i pisca. Karijeru je započeo kao pisac tekstova za šansone, te voditelj i redatelj radio-emisija. Na filmu se pojavio 1948. i nastupio u velikom broju filmova, mahom u sporednim, komičnim ulogama. Malen rastom i debeljuškast, često se pojavljivao u paru s mršavim i nervoznim D. Cowlom. Najpoznatiju ulogu ostvario je 1959. u filmu Babette ide u rat Christian-Jaquea u kojem glumi Schultza, priglupoga nacističkog oficira, smušenog zaštitnika privlačne špijunke koju je tumačila B. Bardot. Često je nastupao u filmovima J.-P. Mockyja, npr. kao degenerirani industrijalac u filmu Djevice (1962). Režirao je film Tartarin Taraskonac (Tartarin de Tarascon, 1962), ekranizaciju istoimenog djela A. Daudeta, u kojem je igrao i gl. ulogu. Specijaliziravši se za parodijske i karikaturne likove (a igrao je ukupno oko 120 film. uloga), rijetko se izdiže iznad komercijaliziranog humora, za razliku od radijskih ostvarenja koja su utemeljena u humoru na rubu apsurda. Nastupao je i na televiziji.

Ostali važniji filmovi: Svatko me može ubiti (H. Decoin, 1957); Zelena kobila (C. Autant-Lara, 1959); Ljubavni par (J.-P. Mocky, 1960); Živio Henri IV, živjela ljubav! (C. Autant-Lara, 1961); Snobovi (J.-P. Mocky, 1961); Sedmi porotnik (G. Lautner, 1962); Čovjek mrzak carinicima (M. Allégret, 1963); Lov na muškarca (É. Molinaro. 1964); Veliki strah (J.-P. Mocky, 1964); Nema kavijara za tetu Olgu (Jn. Becker, 1965); Ljepotica dana (L. Buñuel, 1967); Veliko pranje (J.-P. Mocky, 1968); Erotissimo (G. Pirès, 1968); Pastuh (J.-P. Mocky, 1968).