YORK, Michael

YORK, Michael, brit. glumac (Fulmer, 27. III 1942). Za studija u Oxfordu glumi u studentskom kazalištu. Profesionalnu karijeru otpočinje u kazalištu u Dundeeju, napredujući s vremenom do shakespearijanskog repertoara u National Theatreu u Londonu. Na film ga dovodi F. Zeffirelli, povjerivši mu ulogu Lucentija u Ukroćenoj goropadnici (1967); prvu gl. ulogu igra u Aferi Metropolitan policije (1968) D. Greenea. Često nastupa u pustolovnim filmovima, ponekad — u obnovljenim verzijama — nasljedujući romant. → latinske ljubavnike; iako im fizički ne nalikuje (plavokos, plavook, bljedoput i riđokos), na njih podsjeća spojem dječačke neustrašivosti i bolećivosti koja kao da »priziva« gubitništvo. U takve uloge unosi i crte senzibiliteta »razočaranih« 70-ih godina, tipične su u Kabareu (1972) B. Fossea, gdje je ljubavnik-gubitnik, te u Tri mušketira (1974) i Četiri mušketira (1975) R. Lestera, gdje kao d’Artagnan također ne uspijeva izboriti osobnu sreću. Postigavši sredinom 70-ih godina svjetsku popularnost, snima usporedno na filmu i televiziji — u Vel. Britaniji, Evropi i SAD (npr. tv-serije Saga o Forsyteima i Tajna Sahare).

Ostale važnije uloge: Nesreća (J. Losey, 1967); Sjajan povod (D. Davis, 1967); Romeo i Julija (F. Zeffirelli, 1968, kao Tybalt); Guru (J. Ivory, 1969); Tajanstvena Justine (J. Strick i G. Cukor, 1969); Alfred Veliki (C. Donner, 1969); Cepelin (É. Périer, 1970); Bijeg kroz pustinju (Ph. de Broca, 1971); Izgubljeni horizont (Ch. Jarrott, 1973); Ubojstvo u Orijent-ekspresu (S. Lumet, 1974); Nedolično vladanje (M. Anderson, 1975); Loganov bijeg (M. Anderson, 1976); Posljednja verzija Beaua Gestea (M. Feldman, 1977); Otok doktora Moreaua (D. Taylor, 1977); Fedora (B. Wilder, 1978, igra sâma sebe); U ime svih mojih (R. Enrico, 1983); Uspjeh je najbolja osveta (J. Skolimowski, 1984); Zora (M. Jancsó, 1986); Povratak mušketirâ (R. Lester, 1989).

LIT.: J. Richards, Swordsmen of the Screen: From Douglas Fairbanks to Michael York, London 1977.