CINECITTÀ

CINECITTÀ, film. studiji u Italiji, smješteni oko 10 km od centra Rima, na mjestu gdje su 1935. izgorjeli studiji film. kompanije → Cines. To je najveći evr. kompleks film. studija s površinom od oko 60 hektara. Gradnja studija Cinecitta započela je 1935, a velikim dijelom financirao ju je industrijalac Carlo Roncoroni. Službeno je otvorena 21. IV 1937. Ideju o gradnji potaknuo je Mussolini, shvaćajući važnost film. propagande. Cinecitta je trebala poslužiti postizanju monopola na tal. filmsku proizvodnju, pa izravnu upravu nad njom preuzima Ministarstvo propagande na čelu s Mussolinijevim sinom Vittoriom. Međutim, u početku faš. režima ipak nije uspio obuhvatiti sveukupnu film. proizvodnju; trebalo je prvo privući i manje kompanije koje su još djelovale samostalno. Tek tada produkcija u Cinecittà naglo raste, od 39 filmova 1936. na oko 120 poč. 40-ih godina. Tada u Cinecittà dolaze i strani redatelji, tako M. Ophüls, P. Chénal, M. L'Herbier i J. Renoir. Nakon pada faš. režima 1943, C. je napuštena, sav snimljeni materijal uništen, a tehnika prebačena u Veneciju. Bombardirana je 1944, a njezini napola razrušeni studiji služili su kao vojna skladišta i prostor za smještaj ranjenika i izbjeglica. Obnovljena je 1950, ali se zbog nedostatka financ. sredstava nalazila u teškoj krizi. Iz krize je izvlače strane, uglavnom am. kompanije koje tu rade zbog malog poreza i niskih troškova snimanja. Šezdesetih godina, naglim procvatom talijanskoga komerc. filma, C. postaje najzaposleniji studio u Evropi. C. je 1979. obuhvaćala 12 studija, 3 bazena od kojih je najveći dimenzija 165 x 65 m, goleme prostore za snimanje eksterijera, a opremljena je najsuvremenijom tehnikom. »Meka« je glumaca-aspiranata iz čitavog svijeta.