CHABROL, Claude

traži dalje ...

CHABROL, Claude (puno ime C. Henri Jean Chabrol), franc. redatelj, scenarist i producent (Pariz, 24. VI 1930). Iz ugledne ljekarničke obitelji iz središnje Francuske; roditelji su mu onemogućili da se upiše na visoku film. školu IDHEC. Nakon kraćeg studija prava i farmacije diplomirao je književnost (Sorbonne). Od 1952. član je poznatog kružoka A. Bazina od 1953. kritičar u → »Cahiers du Cinéma«, u kojem se zbližava s budućim pokretačima franc. → novoga vala. Oduševljava se djelima F. Langa i A. Hitchcocka, o kojem piše knjigu (Hitchcock, Pariz 1957, zajedno sa É. Rohmerom). God. 1956. osniva kratkotrajnu film. kompaniju AYIM-Films, u kojoj skromnim sredstvima režira svoj prvijenac, djelo koje se smatra prvim igr. ostvarenjem novoga vala — Lijepi Serge (Le beau Serge, 1958), od kritike veoma hvaljeno, u kojem prikazuje turoban život mladih u provinciji. Sličnu tematiku, samo u gradskoj sredini (Pariz), obrađuje i u idućem filmu Rođaci (Les cousins, 1959), a zatim se filmom Dvostruki obrtaj (À double tour, 1960) počinje usmjeravati prema → detekcijskom filmu i → thrilleru. Najviše ocjene kritike u toj prvoj fazi stvaralaštva postiže filmom Naivne djevojke (Les bonnes femmes, 1960), sumornim jednodnevnim presjekom života četiriju pariških prodavačica, u koji se vrlo funkcionalno uklapaju elementi thrillera. U idućoj fazi stvaranja (do sredine 60-ih godina), Ch. se susreće s financ. poteškoćama; tako ambiciozni psihol. thriller Oko zlobnika (L'oeil du malin, 1961) doživljava potpuni financ. krah. Stoga neko vrijeme režira filmove po diktatu tržišta, npr. pustolovne filmove po uzoru na seriju o Jamesu Bondu, od kojih je uspjeliji jedino Marie-Chantal (Marie-Chantal contre dr Kha, 1965). Povjerenje kritike ponovno stječe filmom Košute (Les biches, 1968), o ljubavnom odnosu dviju žena u čiji se život upliće muškarac. Taj film označava početak nove, umjetnički vrlo zrele faze njegova stvaralaštva (do 1973), u kojoj nastaju većinom thrilleri s naglašenom socijalnokritičkom notom i u kojoj uglavnom surađuje sa scenaristom P. Gégauffom, snimateljem J. Rabierom i glumicom S. Audran (svojom drugom suprugom). Među tim filmovima ističu se Nevjerna žena (Une femme infidèle, 1968), studija bračne krize, preljuba, ljubavi i ljubomore koji vode u zločin, uz Naivne djevojke, po mišljenju dijela kritike, njegov najuspjeliji film, zatim Krik u tami (Le boucher, 1970), usredotočen na likove psihopatskog ubojice i učiteljice koja ga otkriva, a asocira na film M (1931) F. Langa, te Crvene noći (Les noces rouges, 1973), s temom o ljubavi i preljubu kao bijegu iz praznine provincijskog života, a koji se završava zločinom. Nakon tog ciklusa počinje razdoblje traženja — i idejâ i financ. oslonca. Režira za televiziju, ali i nadalje stvara mnogobrojne, žanrovski vrlo raznolike filmove, npr. djelo suvremene polit. tematike Nada (1973), okušaj u spoju igr. i dokum. filma Ugodan izlet (Une partie du plaisir, 1974), film s elementima fantastike Alice ili posljednji bijeg (Alice ou la dernière fugue, 1976), ali i dva filma koji, vrijednošću i tematikom, podsjećaju na one iz prethodne faze — Violette Nozière (1978) i Šeširdžijine utvare (Les fantômes du chapelier, 1982), potonji prema noveli G. Simenona.

Ch. je jedan od najplodnijih (otuda i neujednačena vrijednost filmova) i najistaknutijih franc. redatelja 60-ih i 70-ih godina, također i jedan od najistaknutijih svjetskih redatelja u žanru thrillera i detekcijskog filma. Pod neskrivanim utjecajem A. Hitchcocka i F. Langa, Ch. preuzima njihove česte motive, suprotstavljanje privida i zbilje te iracionalnog kauzaliteta, zatim njihov tip junaka (Hitchcockova obična čovjeka u neobičnoj situaciji ili Langova frustrirana i opterećena); taj junak najčešće pripada srednjem ili višem srednjem staležu, koji milje Ch. vrlo oštro razotkriva i kritizira, s katoličanskih pozicija u početku karijere, kasnije kao građanski liberal koji se pomalo približava lijevoj orijentaciji, a u biti kao moralist koji to skriva crnim i tipično galskim humorom.

Ostali filmovi: Udvarači (Les godelureaux, 1960); Sedam smrtnih grijeha (omnibus, epizoda Škrtost — L'avarice, 1961); Ofelija (Ophélia, 1962); Landru (1962); Najljepše prevare svijeta (omnibus, epizoda Čovjek koji je prodao Eiffelov toranj — L'homme qui vendit la Tour Eiffel, 1963); Tigar voli sirovo meso (Le tigre aime la chaire fraîche, 1964); Pariz viđen od ... (omnibus, epizoda Nijema — La muette, 1964); Agenti vole pucnjavu (Le tigre se parfume à la dynamite, 1965); Demarkaciona linija (La ligne de démarcation, 1966); Šampanjski ubojice (Le scandale, 1966); Put za Korint (La route de Corinthe, 1967); Neka zvijer crkne (Que la bête meure, 1969); Raskid (La rupture, 1970); Upravo pred noć (Juste avant la nuit, 1971); Razmetna desetljeća (La décade prodigieuse, 1971); Doktor Popaul (Docteur Popaul, 1972); Nevini ljudi prljavih ruku (Les innocents aux mains sales, 1975); Ludosti buržoazije (Les folies bourgeoises, 1975); Čarobnjaci (Les magiciens, 1976); Krvni srodnici (Les liens de sang, 1977); Ponosni konj (Le cheval d'orgueil, 1980); Tuđa krv (Le sang des autres, 1984).

LIT.: P. Graham, The New Wave, Garden City 1968; R. Wood/M. Walker, Claude Chabrol, New York 1970; G. Braucourt, Claude Chabrol, Paris 1971; W. Schwarzer (urednik), Claude Chabrol, Duisburg/Frankfurt a. M. 1974; J. Russell Taylor, Directors and Directions: Cinema for the Seventies, New York 1975; P. W. Jansen/W. Schütte (urednici), Claude Chabrol, München/Wien 1975; A. Moscariello, Claude Chabrol; Firenze 1976; J. Monaco, The New Wave: Truffaut, Godard, Chabrol, Rohmer, Rivette, New York 1976.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

CHABROL, Claude. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/915>.