CAYATTE, André

traži dalje ...

CAYATTE, André, franc. redatelj (Carcassonne, 3. II 1909 — Pariz, 6. II 1989). Naobrazbom pravnik; isprva odvjetnik, a zatim novinar. Na film dolazi kao dijalogist i scenarist (među ostalim, za filmove M. Allégreta, L. Joannona, G. Lacombea i J. Grémillona). Kao redatelj debitira 1942. filmom Lažna ljubavnica (La fausse maîtresse), no pozornost privlači tek svojim desetim igr. filmom Ljubavnici iz Verone (Les amants de Vérone, 1948), osuvremenjenom adaptacijom Shakespeareove tragedije Romeo i Julija (scenarist J. Prévert); ljubav se ovdje razvija između radnika (S. Reggiani) i djevojke iz visokog društv. sloja (A. Aimée). Njegovi su kasniji filmovi (osobito oni najuspjeliji) ponajčešće rezultat iskustva pravnika i novinara; koristeći dramatične sudske priče iz svoga odvjetničkog iskustva, C. je snimio niz polemičkih angažiranih filmova, u kojima optužuje različite vidove franc. sudstva; ti »filmovi teze« imali su poč. 50-ih godina golemog odjeka, a mnogi redatelji pokušavali su oponašati tu vrst soc. filma. Prvo djelo te serije je Pravda je izvršena (La justice est faite, 1950, prva nagrada na festivalu u Veneciji), o ženi koju optužuju da je ubila svoga bolesnog ljubavnika, pa se našla pred porotom čiji članovi, zarobljeni vlastitim predrasudama i lažnim moralom, nisu sposobni za pravednu presudu; film se tumačio i kao zagovaranje eutanazije. Film Svi smo mi ubojice (Nous sommes tous des assassins, 1952, nagrada međunar. kritike u Cannesu) nastao je u vrijeme osobito žučnih rasprava o opravdanosti smrtne kazne; to je priča o mladiću koji je u franc. Pokretu otpora ubijao po dužnosti, pa nakon rata — naviknut na ubijanje — »refleksno« počinja zločin; najimpresivniji prizori filma su očekivanja izvršenja presude. Prije potopa (Avant le déluge, 1954) jedan je od prvih razglašenijih poslijeratnih filmova u kojima je u središtu pažnje problematika mlade generacije. Od ostalih filmova, posebno se ističe Prelaz preko Rajne (Le passage du Rhin, 1961, Zlatni lav u Veneciji), koji radnjom i karakteristikama likova podsjeća na Veliku iluziju (1937) J. Renoira.

Ostali Cayatteovi filmovi većinom su manje uspjele varijacije njegovih najuspjelijih ostvarenja »pravničke tematike«. Kritika mu nikad nije odricala iskrenost uvjerenja, no zamjerala mu je podređivanje filma tezi, pomanjkanje film. izvornosti te pretjerano, ponekad i meh. oslanjanje na scenarije → Charlesa Spaaka, s kojim je tvorio jedan od najpoznatijih stvaralačkih tandema franc. poslijeratne kinematografije; takve su kritike dolazile ponajviše iz redova predstavnika francuskog novog vala (→ cahiers du cinéma), kad su ga proglasili eklatantnim predstavnikom tzv. cinéma d'adaptation (→ novi val).

Ostali filmovi: Na sreću ženâ (Au bonheur des dames, 1943); Pierre i Jean (Pierre et Jean, 1943); Posljednja para (Le dernier sou, 1945); Serenada oblacima (Serénade aux nuages, 1945); Roger-la-honte (1945); Osveta Roger-la-hontea (La revanche de Roger-la-honte, 1946); Nepoznati pjevač (Le chanteur inconnu, 1947); Poleđina karata (Le dessous des cartes, 1948); Povratak u život (omnibus, epizoda Teta Emma — Tante Emma, 1949); Crni dosje (Le dossier noir, 1955); Oko za oko (Oeil pour oeil, 1957); Ogledalo s dva lica (Le miroir à deux faces, 1958); Mač i vaga (La glaive et la balance, 1963); Bračni život — Jean-Marc (Jean-Marc, ou la vie conjugale, 1963); Bračni život — Françoise (Françoise, ou la vie conjugale, 1963); Zamka za Pepeljugu (Piège pour Cendrillon, 1965); Profesionalni rizik (Les risques du métier, 1967); Put u Katmandu (Les chemins de Khatmandou, 1969); Umrijeti od ljubavi (Mourir d'aimer, 1970); Nema dima bez vatre (Il n'y a pas de fumée sans feu, 1973); Presuda (Verdict, 1974); Svakom njegov pakao (À chacun son enfer, 1976); Viši razlog (Raison d'État, 1978); Ljubav pod sumnjom (L'amour en question, 1978).

LIT.: G. Braucourt, André Cayatte, Paris 1969.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

CAYATTE, André. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/893>.