CARON, Leslie

CARON, Leslie, američko-franc. glumica i plesačica (Boulogne, 1. VII 1931). Kći plesačice. Od 1944. uči balet na pariškom konzervatoriju; od 1946. solistica u trupi Ballets des Champs-Elysées Rolanda Petita (u čijem Ballet de Paris nastupa i 1954/55). Nakon što je 1950. zamjećuje G. Kelly, potpisuje ugovor s kompanijom MGM. Iduće godine, ulogom Parižanke u koju se zaljubljuje am. slikar (G. Kelly), s izvanrednim uspjehom debitira u filmu Amerikanac u Parizu V. Minnellija. Izgleda nedužne djevojčice koja, međutim, nije lišena sex-appeala, tim filmom uvodi tip → nimfete u žanr glazb. filma. Do sredine 50-ih godina nastupa uglavnom u ulogama za koje je najvažniji njezin neoporecivi plesački talent — npr. u Lili (1953) Ch. Waltersa i Tatinim dugim nogama (1955) J. Negulescoa; u potonjem joj je partner F. Astaire. Potom, u razdoblju stagnacije glazb. filma, sve češće nastupa u dramskim ulogama; među njima se osobito ističu — uvjerljivim dočaravanjem osoba iz svakodnevnog života — uloge u Podzemnima (1960) R. MacDougalla i Sobi u obliku slova L (1962) B. Forbesa. Također (nakon što je 1954. već debitirala kao kaz. glumica u režiji J. Renoira), udavši se za brit. redatelja Petera Halla, od 60-ih godina sve češće nastupa i u kazalištu (npr. u Gigi Colette i Ondini J. Giraudouxa). Potkraj 60-ih godina postupno se povlači s filma, da bi u drugoj polovici 70-ih opet počela nastupati. Do 1980. nastupila je u 40 filmova. Dvostruka je dobitnica nagrade Britanske filmske akademije za najbolju ulogu godine (za Lili i Podzemne); za Lili je nominirana za Oscara.

Ostale važnije uloge: Aleja slave (R. Walsh, 1952); Priča o tri ljubavi (omnibus, epizoda Mademoiselle V. Minnellija, 1953); Staklena papučica (Ch. Walters, 1954); Gaby (C. Bernhardt, 1956); Doktorova dilema (A. Asquith, 1959); Čovjek koji je razumio žene (N. Johnson, 1959); Austerlitz (A. Gance, 1960); Fanny (J. Logan, 1961); Oružja tmine (A. Asquith, 1962); Otac Guska (R. Nelson, 1964); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Obećaj joj bilo što (A. Hiller, 1966); Glava obitelji (N. Loy, 1967); Čovjek koji je volio žene (F. Truffaut, 1977); Valentino (K. Russell, 1977); Zlatna djevojka (J. Sargent, 1979); Ugovor (K. Zanussi, 1980).