CAPRA, Frank

CAPRA, Frank, am. filmski redatelj, scenarist i producent tal. podrijetla (Palermo, 18. V 1897). Potječe iz siromašne obitelji tal. imigranata; u SAD od šeste godine. Kao dječak prodavao je novine i povremeno svirao banjo da bi pomogao roditeljima i zaradio za školovanje; polazio Tehnološki institut u Californiji. Poslije školovanja odlazi u armiju, a nakon demobilizacije izdržava se kao akviziter (prodajom knjiga po kućama) i igrajući profesionalno poker. Iako bez ikakva film. iskustva, karijeru je otpočeo kao redatelj kratkometr. filma prema poemi Rudyarda Kiplinga Daščara fultaškog ribara (Fultah Fisher's Boarding House, 1922). Potom je osnovao mali film. laboratorij, u kojem je najprije razvijao amat., a zatim i profesionalne filmove. Ubrzo postaje montažer i propagandist filmova Boba Eddya, zatim ga → Hal Roach angažira kao gegmena za svoje komedije. Pošto ga je Roach otpustio poslije šest mjeseci, dobiva posao kod → Macka Sennetta kao pisac scenarija i gegmen, posebno za filmove → Harryja Langdona, s kojim zajedno napušta Sennetta i prelazi u First National Company gdje režira dva najuspjelija Langdonova filma: Jaki čovjek (The Strong Man, 1926), sa scenom snova snimljenom u boji, i Duge hlače (Long Pants, 1927). Sukobivši se s Langdonom oko autorstva, bio je prinuđen napustiti Hollywood i preći u New York, gdje 1927. režira neuspjeli film Za Mikeovu ljubav (For the Love of Mike), prvu film. ulogu kaz. glumice Claudette Colbert. Ostavši ponovo bez posla, vraća se u Hollywood da bi režirao nekoliko srednjemetr. komedija za Sennetta, a onda potpisuje ugovor s Columbia Film Company i 30-ih godina snima filmove koji će ga svrstati u grupu vodećih am. i svjetskih film. redatelja. Počevši od filmova Platinasta ljepotica (Platinum Blonde, 1931) i Dama za jedan dan (Lady For a Day, 1933) pa do svoga vjerojatno najboljeg filma Gospodin Smith ide u Washington (Mr. Smith Goes to Washington, 1939), Capra je ostvario filmove koji su zračili svježinom humora i snagom osobnosti. Izvanredna komedija Dogodilo se jedne noći (It Happened One Night, 1934) postigla je velik uspjeh u svijetu, afirmirajući nove aspekte hollywoodskih filmova: duhovitost, senzualnost i iskričavost dijaloga (scenarij Roberta Riskina) te inventivnu, odlično ritmiziranu režiju i posebno izvanredan rad s glumcima (C. Colbert i C. Gable). Kao pristaša rooseveltovskog tipa demokracije, snimio je film Gospodin Deeds ide u grad (Mr. Deeds goes to Town, 1936) o bogataševu sinu (G. Cooper) koji želi upotrijebiti milijune da bi stvorio posao za nezaposlene. Zamalo linčovan od onih kojima je želio pomoći, optužen da je lud od onih koji novac smatraju vrhunskim ciljem u životu, oslobođen podrškom javnog mnijenja koje za Deedsove ideje mobilizira lijepa novinarka (J. Arthur), taj je lik svojom naivnošću, iskrenošću i vjerovanjem u ljudsku dobrotu postao simbol epohe New Deala. Ta vjera u ljudsku dobrotu u Capre je tolika, da u filmu U grob ništa ne nosiš (You Can't Take it With You, 1938) i najokorjeliji kapitalist na kraju »omekša«. U filmu Gospodin Smith ide u Washington zastupljene su iste ideje; provincijski senator (J. Stewart) započinje borbu protiv korupcije: tri dana i tri noći ne silazi sa senatske govornice da bi na kraju raskrinkao korumpiranog senatora i omogućio da javnost sazna istinu suprotnu onoj koju naturaju visokotiražni listovi trustova. Svim svojim junacima Capra je usadio ne samo rooseveltovska uvjerenja, već i dio svoje ličnosti: jednostavnost i naivnost vjere u ljudsko poštenje, smisao za humor i bezgraničnu upornost u postizanju postavljenih ciljeva.

Za vrijeme II svj. rata C. je stvorio vrsnu dokum. seriju Zašto se borimo? (Why We Fight?, 1941—43) u šest dijelova, a 1944. i dokum. film Crni vojnik (The Negro Soldier) u vlastitoj produkciji. Rad na dokum. filmovima prekida 1944. da bi režirao »luckastu« komediju Arsen i stare čipke (Arsenic and Old Lace). Poslije rata pokušao je ponoviti svoje predratne uspjehe režirajući angažirane komedije, od kojih se osobito ističe Divan život (It's a Wonderful Life, 1946), pomalo turobna komedija s elementima fantastike, o dobročinitelju koga okolnosti dovode na rub samoubojstva. Od 1961. radi samo za televiziju.

C. je bio jedan od onih režisera koji su počeli, 30-ih godina, usred scenar. i red. shematizacije, razbijati ukorijenjene tabue. Njegove senzualne komedije, spretnost u uporabi elemenata fantastičnog te polit. i soc. angažiranost njegovih drama, briljantan rad sa glumcima, koji su upravo u Caprinoj režiji stjecali afirmaciju, temperamentna režija i majstorska montaža, ubrzo su ga afirmirale kao jednog od vodećih am. redatelja tih godina. Danas mu mnogi kritičari predbacuju naivnost ideja (razlog što njegovi poslijeratni filmovi nisu imali uspjeha ni približnog predratnima), sentimentalizam likova, melodramatičnost, »ideologiju boy-scoutizma«, ali mu nitko ne poriče iskrenost, talenat i uvjerljivost. Nagrađen je s četiri Oskara (Dogodilo se jedne noći; U grob ništa ne nosiš; Gospodin Smith ide u Washington; Uvod u rat — jedan od dijelova serije Zašto se borimo?). God. 1982. dobio je priznanje za životno djelo Američkoga filmskog instituta. Objavio autobiografiju Ime nad naslovom (The Name above the Title, 1971).

Ostali cjelovečernji igr. filmovi: Skitnica, skitnica, skitnica (Tramp Tramp Tramp, 1926); Njegova prva ljubav (His First Flame, 1927); Ona stanovita stvar (That Certain Thing, 1928); Dakle, to je ljubav (So This Is Love, 1928); Matinée-idol (The Matinee Idol, 1928); Način jakih (The Way of the Strong, 1928); Izrazi to crninom (Say It With Sables, 1928); Podmornica (Submarine, 1928); Moć tiska (The Power of the Press, 1928); Mlada generacija (Younger Generation, 1929); Afera Donovan (The Donovan Affair, 1929); Let (Flight, 1929); Dokoličarke (The Ladies of Leisure, 1930); Kiša ili sunce (Rain or Shine, 1930); Dirižabl (Dirigible, 1931); Čudotvorka (The Miracle Woman, 1931); Zabranjeno (Forbidden, 1932); Američka ludost (American Madness, 1932); Gorki čaj generala Yena (The Bitter Tea of General Yen, 1933); Broadway Bill (1934); Izgubljeni horizont (Lost Horizon, 1937); Upoznajte Johna Doea (Meet John Doe, 1941); Stanje Unije (State of the Union, 1948); Sretan dan (Riding High, 1950); Dolazi mladoženja (Here Comes the Groom, 1951); Rupa u glavi (A Hole in the Head, 1959); Šešir pun čudâ (Pocketful of Miracles, 1961, remake vlastitoga filma Dama za jedan dan iz 1933).

LIT.: R. Griffith, Frank Capra, London 1950; J. R. Silke (urednik), Frank Capra: One Man — One Film, Washington 1971; D. C. Willis, The Films of Frank Capra, Metuchen, 1974; R. Glatzer/J. Raeburn, Frank Capra: The Man and His Films, Ann Arbor 1975; L. A. Poague, The Cinema of Frank Capra: An Approach to Film Comedy, New York/London 1975.