BUSSIÈRES, Raymond

BUSSIÈRES, Raymond, franc. kazališni, filmski i televizijski glumac (Ivry-la-Bataille, 3. XI 1907 — Pariz, 29. IV 1982). Nakon mature tipografski crtač; zatim (1932—36) član → Groupe Octobre, u kojoj sudjeluje u radu polit. kazališta, igrajući u predstavama J. Préverta; potom nastupa u varijeteu Agnès Capri kao komičar. Na filmu se prvi put pojavljuje 1933. u epizodnoj ulozi u Lukovici C. Autant-Laraa. Izdužena mršavog lica i žustrog ponašanja, obično tumači likove simpatičnih ljudi iz pariških predgrađa, predstavnike tipičnoga franc. buntovnog mentaliteta, pa tijekom karijere postaje jedan od najpopularnijih franc. epizodista. Međutim, 60-ih godina popularnost u Francuskoj mu opada, ali ga prihvaćaju u Italiji, gdje je snimio 7 filmova, od kojih je najznačajniji S tigra na konja (L. Comencini, 1961). Sredinom 70-ih godina ponovno intenzivno radi u Francuskoj, tumačeći i karakterne uloge, a nastupa i na tv u nekoliko drama i serija. Do 1979. ostvario je oko 130 film., pretežno komičnih uloga.

Ostale važnije uloge: Hotel slobodne razmjene (M. Allégret, 1934); Mi, klinci (L. Daquin, 1941); Gajdaška opera (C. Renoir i R. Lefevbre, 1942); Ubojica stanuje na br. 21 (H.-G. Clouzot, 1942); Vjenčanje u prnjama (C. Autant-Lara, 1942); Vrata noći (M. Carné, 1946); Quai des Orfèvres (H.-G. Clouzot, 1947); Pravda je izvršena (A. Cayatte, 1950); Zlatna kaciga (J. Becker, 1952); Ljepotice noći (R. Clair, 1952); Chéri Bibi (M. Pagliero, 1954); Vragoljanka (M. Boisrond, 1955); Pariz, Palace Hotel (H. Verneuil, 1956); Ulica snova (R. Clair, 1957); Fanny (J. Logan, 1961); Četiri istine (omnibus, epizoda R. Claira, 1962); Pariz kad cvrči (R. Quine, 1964); Ho! (R. Enrico, 1969); Veliki Pariz (G. Grangier, 1973); Drakula, otac i sin (É. Molinaro, 1976); Jonas (A. Tanner, 1976); Mangupi polažu maturu (C. Zidi, 1980); Snijeg (J. Berto i J.-H. Roger, 1981); Poziv na putovanje (P. Del Monte, 1982).