BRANDAUER, Klaus Maria

BRANDAUER, Klaus Maria (pr. ime K. M. Steng), austr. glumac (Alt Aussee, 22. VI 1944). Sin Nijemca i Austrijanke, završio Hochschule für Musik und Theater u Stuttgartu. Angažiran je u Tübingenu, Düsseldorfu, Zürichu i bečkom Burgtheateru (čuvena uloga u Schillerovu Don Carlosu), dok najveći kaz. uspjeh postiže naslovnim likom u Jedermannu H. von Hoffmannsthala u Salzburgu. Na filmu (od 1971) isprva igra manje epizode. Uspon do međunar. zvijezde donosi mu suradnja sa I. Szabóm; ovisok i naočit, jedini međunar. glumac s aurom melankolične srednjo-evr. dekadencije, istodobno i ekstravertne izražajnosti, idealan je tumač naslovnih likova u Szabóvoj trilogiji: kao konformistički glumac (→ g. gründgens) u doba nacizma u Mefistu (1981), već legendarni špijun u Pukovniku Redlu (1985) i vidovnjak, pronacist ali i nacistička žrtva, u Hanussenu (1988). Za ulogu pokvarenog supruga gl. junakinje (M. Streep) u filmu Moja Afrika (S. Pollack, 1985) nominiran je za Oscar za epizodu. Režirao je film Georg Elser (1989, i gl. uloga). Glumi i na televiziji (npr. uloga cara Nerona u tal. tv-seriji Quo vadis? F. Rossija).

Ostale važnije uloge: Nikad ne reci nikad (I. Kershner, 1983); Brod-svjetionik (J. Skolimowski, 1985); Paukova mreža (B. Wicki, 1988); Francuska revolucija (R. Enrico i R. T. Heffron, 1989).