LZMK

Filmska enciklopedija

IZRAEL Filmska traka traži dalje ...

IZRAEL. Prve filmove na području Palestine snimaju već poč. XX st. putujući snimatelji, koje prvenstveno privlači egzotika (krajolici, običaji, religija) tog dijela Otomanskog carstva; tako je 1912. za kompaniju Kalem iz New Yorka snimljen i prvi dugometr. film. Uglavnom sporadično, do 1927. snimaju se u Palestini film. novosti, cionistički propagandni filmovi te po koji dugometr. film. Te godine Nathan Axelrod, imigrant iz SSSR-a, osniva film. poduzeće Moledet koje proizvodi film. novosti poznate kao »Novosti Carmel«, a 1933. i prvi igr. film »Putnik Oded«. Odmah po osnivanju države Izrael (1948) osnovana su film. poduzeća Geva i Herzelyah, koja snimaju film. novosti, dokum. filmove i, povremeno, dugometražne, većinom u propagandne i obrazovne svrhe. Prvi igr. film, na poziv Izraela, snima Britanac Thorold Dickinson — »Brežuljak 24 ne odgovara« (1955). God. 1954. Kneset (parlament Izraela) donio je zakon o filmu, po kojem film. industrija dobiva vladinu financ. pomoć i oslobođenje od poreza za filmove snimljene u Izraelu. Unatoč tome, proizvodnja se razvija vrlo polagano; redatelji su se regrutirali iz kazališta, ili su to bili imigranti koji su imali stanovito film. iskustvo, ili pak studenti koji su pohađali film. škole u SAD ili Zap. Evropi. Znatno brže struku je izučilo teh. osoblje, radeći u am., šved., franc., njem. i dr. projektima koji su se snimali u Izraelu, pa je teh. kvaliteta filmova naglo rasla. Usprkos nedostacima, ti su filmovi (uglavnom melodrame, komedije i kriminalistički) imali velik odziv publike, jer su teme bile lokalnog karaktera. Do ranih 60-ih godina snimalo se godišnje oko 5 igr. filmova, da bi broj krajem desetljeća porastao na približno dvadeset. Poč. 70-ih godina ustanovljeni su Israel Film Centre kao odjel pri Ministarstvu trgovine, industrije i turizma, Filmski Institut (Israel Film Institute) i Kinoteka (Archion Israeli Leseratim), ustanove koje imaju značajnu ulogu u unapređivanju kinematografije i film. kulture. Tako, Film Centre je osnovao komitet, sastavljen od film. i dr. javnih radnika, čiji je zadatak da ocjenjuje scenarije i filmove; po njegovoj ocjeni svake se godine dodjeljuje novčana nagrada filmovima s većom umj. vrijednošću, a za scenarije preporučene za realizaciju producentu akontacija. Prosječna cijena jednoga skromnijeg projekta 1980. bila je 15 milijuna izraelskih funti. Filmski institut i Kinoteka imaju, pak, velikih zasluga za širenje film. kulture: institut organizira film. cikluse i predavanja po cijeloj zemlji, okupljajući pretežno mlađu publiku, dok Kinoteka (zajedno sa studentima sveučilišta u Tel Avivu) izdaje film. časopis »Close Up«. Podršku razvoju filma daje i novi zakon o filmu (1981), prema kojem je određen porez na svaku prodanu kino-ulaznicu, a sredstva namaknuta njime služe kao pripomoć proizvodnji i distribuciji filmova (unutar Izraela). Inače, I. pripada zemljama s najvećim brojem gledalaca, pa je 1976. kinomatografe posjetilo 27 milijuna ljudi, što daje prosjek od 7,8 filmova po stanovniku. Iste se godine uvezlo 430 filmova, a postojale su 233 dvorane s ukupno 161 000 sjedala. God. 1980. broj se gledalaca, međutim, smanjio — ukupno za 17,6 posto, a kod domaćih filmova (koji su inače imali stabilan posjet) za 14,6 posto. Razlog tome je vrlo velika stopa inflacije, kao i rasprostranjivanje televizije (osnovana 1968), koja od 1980. emitira i program u boji. Najkomercijalniji izr. filmovi u razdoblju 1960—80. bili su »Sladoled od limuna« (1977) Boaza Davidsona, sa 1,261 milijuna gledalaca, i »Kazablan« (1973) Menahema Golana, sa 1,201 milijuna gledalaca. Iako izr. kinematografija na međunar. planu nije postizala većih uspjeha (zbog pretežne orijentacije na tržišni uspjeh), ipak je nekoliko redatelja i glumaca steklo međunar. ugled. Od redatelja to su M. Golan (koji zajedno s Yoramom Globusom stvara i vrhunsku producentsku karijeru u SAD) i Moshe Mizrahi (koji najčešće radi u Francuskoj);osim njih ističu se i B. Davidson, Ephraim Kishon (poznati književnik), Uri Zohar, Dan Wollman, Daniel Wachsman, Yaki Yosha, Nissim Dayan, Yehuda Neeman, Isaac Yeshurun, Avram Heffner, Riki Shelakh, Ya'akov Goldwasser, Zev Revach (i poznat glumac), Uri Barbash te redateljice Michal Bat-Adam (i poznata glumica) i Idith Schehori. Od glumaca, poznati su postali Haim Topol, Oded Kotler (nagrađen na festivalu u Cannesu 1967), Haya Harareet, Daliah Lavi i Gila Golan; lokalnu popularnost uživaju Hanna Maron, Gila Almagor, Ophelia Strahl, Nitza Shaul, Andy Richman, te Shai K. Offir, Yehoram Gaon, Assaf Dayan, Gedalia Besser, Yaron London i dr. Međunarodno afirmiran je i snimatelj David Gurfinkel.

J. Ste.


Citiranje:
IZRAEL. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5716>.

kratice i simboli