ŽIVOJINOVIĆ, Velimir-Bata

traži dalje ...

ŽIVOJINOVIĆ, Velimir-Bata, glumac (Koraćica pod Kosmajem, 5. VI 1933). Od 15. godine scenski radnik, ponekad i statist u Akademskom pozorištu u Beogradu (kod S. Jovanović). Bez iskazana vidljivijeg talenta završio Srednju glumačku školu (izmjenično u Nišu i Novom Sadu); nakon što je dvaput pao na prijemnim ispitima za Pozorišnu akademiju, primljen je 1954. U Beogradskomu dramskom pozorištu više godina igra sve što mu ponude (čak ženu s feredžom i crnca koji u poluprofilu prošeta scenom): po 300 predstava godišnje. Uvjeravajući sebe i druge da »daleko više voli pozorište nego film«, na filmu debitira 1955 (Pesma sa kumbare R. Novakovića). Kontinuiranu film. karijeru (zbog koje napušta teatar), po broju uloga u SFRJ nedostignutu, započinje epizodama u Vlaku bez voznog reda (1959) i Ratu (1960) V. Bulajića; kasnije igra gl. i važnije uloge u skoro svim njegovim projektima: Uzavrelom gradu (1961), Kozari (1962), gdje je za lik kozaračkog seljaka nagrađen u Puli (zajedno s ulogom u filmu Dr, 1962, S. Jovanović), Pogledu u zjenicu sunca (1966), Bitki na Neretvi (1969), Visokom naponu (1981), Velikom transportu (1983), i Obećanoj zemlji (1986). Posebno uspješno surađuje još sa S. Jankovićem (Radopolje, 1963; Narodni poslanik, 1964; Višnja na Tašmajdanu, 1968; Partizani, 1974; Tren, 1978, po njemu »kruna dosadašnjeg rada« /nagrada u Moskvi/) i A. Petrovićem (Tri, 1965, Zlatna arena u Puli /i za film Neprijatelj, 1965, Ž. Pavlovića/; Skupljači perja, 1967, Zlatna arena /i za Brezu, 1967, A. Babaje i Praznik, 1967, Đ. Kadijevića/; Majstor i Margarita, 1972, Zlatna arena /i za Tragove crne devojke, 1972, Z. Randića, a za oba prima i Oktobarsku nagradu grada Beograda/). Gl. i važnije uloge glumio je u filmovima najistaknutijih redatelja svih generacija (i iz svih sredina): R. Novakovića (Pesma, 1961; Bekstva, 1968), Ž. Pavlovića (Povratak, 1966; Hajka, 1977), Z. Velimirovića (Derviš i smrt, 1974; Vrhovi Zelengore, 1976; Dorotej, 1981), F. Štiglica (Priča o dobrim ljudima, 1975), V. Mimice (Seljačka buna 1573, 1975), G. Paskaljevića (Čuvar plaže u zimskom periodu, 1976; Pas koji je voleo vozove, 1977), Ž. Nikolića (Beštije, 1977; Čudo neviđeno, 1984), B. Draškovića (Usijanje, 1979; Život je lep, 1985), L. Zafranovića (Pad Italije, 1981) i dr. Na sâmom vrhu, najapartnija ličnost film. glume u SFRJ, kroz više od 3 decenija s po 5-6 filmova godišnje (ponekad i 10), autentičan je »izdanak tla«, glumac plemenita kova, simbol vremena te svjedok domaćih lica i naravi (bez folklora i rustikalne retorike): čak i kad ne igra (a uloge odbija samo kad je prezauzet), njegova se popularnost — koju je stekao prvenstveno akcionim filmovima (npr. Diverzanti, 1967, Most, 1969, Valter brani Sarajevo, 1972, i Partizanska eskadrila, 1979, H. Krvavca) — koristi kao »magnet« za financiranje projekta. Vrlo agilan i sistematičan, izražena menadžerskog dara, u obranu staleških interesa bio je inicijator i osnivač (neko vrijeme i predsjednik) Udruženja filmskih glumaca Srbije, također i direktor film. programa Slobodarskih svečanosti u Sopotu. Povremeno je glumio i na televiziji (npr. tv-serija Radovan Treći). Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja (npr. Sedmojulsku nagradu SR Srbije 1981, te više puta na festivalu u Nišu).

Ostale važnije uloge: Signali nad gradom (Ž. Mitrović, 1960); Muškarci (M. Đukanović, 1963); Dvostruki obruč (N. Tanhofer, 1963); Nevesinjska puška (Ž. Mitrović, 1963); Čovek iz hrastove šume (M. Popović, 1964); Put oko sveta (S. Jovanović, 1964); Lažljivica (I. Pretnar, 1965); San (P. Đorđević, 1966); Pre rata (V. Babić, 1966); Nož (Ž. Mitrović, 1967); Oseka (V. Pavlović, 1969); Žarki (Đ. Kadijević, 1970); Opklada (Z. Randić, 1971); Doručak sa đavolom (M. Antić, 1971); Zvezde su oči ratnika (T. Janković, 1972); I bog stvori kafansku pevačicu (J. Živanović, 1972); Sutjeska (S. Delić, 1973); Ukleti smo, Irina (K. Angelovski, 1973); Crveni udar (P. Golubović, 1974); Povratak otpisanih (A. Đorđević, 1976); Stići pre svitanja (A. Đorđević, 1978); Nije nego (M. Milošević, 1978); Rad na određeno vreme (M. Jelić, 1980); Snovi, život, smrt Filipa Filipovića (M. Radivojević, 1980); Dečko koji obećava (M. Radivojević, 1981); Erogena zona (D. Karaklajić, 1981); Laf u srcu (M. Milošević, 1981); Crveni konj (S. Popov, 1981); Lov u mutnom (V. Radovanović, 1982); Idemo dalje (Z. Šotra, 1982); Nedeljni ručak (M. Jelić, 1982); Moj tata na određeno vreme (M. Jelić, 1983); Balkan-ekspres (B. Baletić, 1983); Timočka buna (Ž. Mitrović, 1983); Još ovaj put (D. Kresoja, 1983); Halo, taksi! (V. Radovanović, 1983); Pejzaži u magli (J. Jovanović, 1983); Šećerna vodica (B. Prelić, 1984); Opasni trag (M. Stamenković, 1984); U raljama života (R. Grlić, 1984); Kraj rata (D. Kresoja, 1984); Mala pljačka vlaka (D. Šorak, 1984); I to će proći (N. Dizdarević, 1985); Držanje za vazduh (Z. Šotra, 1985); Ćao, inspektore (Z. Čalić, 1985); Žikina dinastija (Z. Čalić, 1985); Dobrovoljci (P. Golubović, 1986); Sekula i njegove žene (D. Lazić, 1986); Razvod na određeno vreme (M. Jelić, 1986); Posljednji skretničar uzanog kolosijeka (V. Ljubić, 1986); Hajde da se volimo (A. Đorđević, 1987); Oktoberfest (D. Kresoja, 1987); Špijun na štiklama (M. Jelić, 1988); Tajna manastirske rakije (S. Šijan, 1988); Vanbračna putovanja (R. Orozović, 1988); Boj na Kosovu (Z. Šotra, 1989); Balkan-ekspres II (A. Đorđević i dr., 1989).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ŽIVOJINOVIĆ, Velimir-Bata. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5712>.