ŽIGON, Stevo

ŽIGON, Stevo, glumac i redatelj (Ljubljana, 8. XII 1926). Studirao glumu u Ljubljani i Lenjingradu; diplomirao (1952) u izvanrednoj klasi Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu. Prijelomni trenuci njegove umj. karijere vezani su uz B. Stupicu, koji je pridonio njegovu prijemu na ljubljansku Akademiju, angažmanu u beogradskomu Jugoslovenskomu dramskom pozorištu, te dobivanju prve uloge, kasnije i režije u njemu. Član te kuće do mirovine, glumio je u nizu najznačajnijih predstava njenog repertoara, a uspješno je gostovao u Ateljeu 212. Smatrajući, tokom vremena, da njegovoj dobi sve manje odgovaraju »njegove« uloge heroja, pjesnika, pobunjenika i vječnih sumnjala, sve rjeđe glumi te se postupno posvećuje režiji: u pravilu, velikih imena knjiž. baštine, nastojeći da »dramatizovanjem već napisanih drama« da svoj pečat (Shakespeare, Dostojevski, Gorki, Gogolj, Shaw, Nušić, Sterija, Strindberg i dr.); npr., njegova vrlo originalna režija Hamleta bila je zapažena kao izazovna i polemična, a u Moskvi je nekoliko godina prikazivana Krležina U agoniji. Na svoj način bio je i društveno angažiran: u »bunama« za bolje upravnike u matičnoj kući. Na filmu debitira 1950. dvjema malim ulogama. Igrajući u više od 20 filmova, u svim film. centrima, kao svoje najbolje uloge izdvaja onu novinara u fantapolit. filmu Oxygen (M. Klopčič, 1970), za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom, kao i one u filmovima Pet minuta raja (I. Pretnar, 1959) i Rondo (Z. Berković, 1966). Zapaženo glumi i na televiziji (npr. tv-serije Otpisani i Povratak otpisanih ), te u kratkim igr. filmovima (npr. N. Stojanovića).

Ostale važnije uloge: Vratiću se (J. Gale, 1957); Kala (K. Golik i A. Hieng, 1958); X 25 javlja (F. Čáp, 1960); Amandus (F. Štiglic, 1966); Tople godine (D. Lazić, 1966); Memento (D. Osmanli, 1967); Opatica i komesar (G. Šipovac, 1968); Putovanje na mjesto nesreće (Z. Berković, 1971); Parlog (K. Vicsek, 1974); Idealist (I. Pretnar, 1976); Paviljon VI (L. Pintilie, 1978); Okupacija u 26 slika (L. Zafranović, 1978); Novinar (F. Hadžić, 1979); Deseti brat (V. Duletič, 1982); Kako sam sistematski uništen od idiota (S. Šijan, 1983); Haloa/Praznik kurvi (L. Zafranović, 1988).