ZANUSSI, Krzysztof

ZANUSSI, Krzysztof, polj. film. i tv-redatelj (Varšava, 17. VI 1939). God. 1955-59. studira fiziku u Varšavi (nekoliko gl. junaka njegovih filmova te su struke), a istodobno se bavi film. amaterizmom (11 filmova, od toga 9 nagrađenih). Prešavši u Krakov studira filozofiju i bavi se kazalištem, a 1960. otpočinje i studij režije na film. akademiji u Łódźu (diplomira 1966. kratkim igr. filmom Provincijalova smrt — Śmierć Prowincjala /nagrađen na više međunar. festivala/). Od njegovih dokum. filmova najuspjeliji je Krzysztof Penderecki (1968), o slavnomu polj. skladatelju. Već cjelovečernjim prvijencem Struktura kristala (Struktura kryształu, 1969), o dvojici fizičara koji kreću oprečnim putovima (jedan, po cijenu kompromisâ, dolazi do visokog položaja, dok drugi, »nesavitljiviji«, dobiva mjesto u zabitnoj meteorološkoj stanici), iskazuje svoje temeljne odrednice: preokupiranost etičkim problemima suvremenog svijeta i istraživanja u film. izrazu (karakterističan spori tempo, dugi kadrovi, sumorna fotografija /najčešći snimatelj S. Idziak/) — primjereno usredotočenosti na psih. stanja protagonistâ. Iako takvim postupkom ne privlači široku publiku, Z. — uz priznanja kritike i festivalske nagrade — dobiva i ponude da snima u inozemstvu; tako su vrlo zapaženi njegovi tv-filmovi zapadnonjem. proizvodnje (npr. Noćna služba — Nachtdienst, 1975 /jedan od gl. likova je medicinska sestra — jugosl. »gastarbajterica«/), dok su mu kinemat. projekti (npr. Ubijanje divlje mačke — The Catamount Killing, 1974 /u SAD/, te Iz jedne daleke zemlje — Da un paese lontano, 1981 /u Italiji/, o papi Ivanu Pavlu II) manje uspjeli. Stoga je ipak najznačajnije njegovo djelovanje u okvirima matične kinematografije, kojoj je — uz A. Wajdu — najznačajniji autor 70-ih i 80-ih godina. Obiteljski život (Życie rodzinne, 1970) raščlamba je (prvenstveno na psihol. planu) — u turobnoj ali prepoznatljivoj atmosferi obiteljskih odnosa — sukoba tradic. vrijednostî i polj. suvremenosti; u Iluminaciji (Iluminacja, 1973), o dilemama mladog intelektualca, njegova su »traženja« film. slike adekvatne psih. stanjima uspjelo dovedena do krajnjih konzekvenci; Tromjesečna bilanca (Bilans kwartalny, 1974) uspio je pokušaj približavanja široj publici dilemâ izbora životnog puta na primjeru žene (M. Komorowska, njegova omiljela glumica) koja je prešla tridesetu, a u rutini svakodnevice ne nalazi smisla; Kameleon (Barwy ochronne, 1976) etičke i polit. dileme smješta u potpuno određen društv. sistem — međunar. sveučilišni centar za odmor, u kome se nonkonformistički studenti suprotstavljaju fakultetskoj hijerarhiji. Iako je Kameleon (uz Wajdina Čovjeka od mramora, 1976) najuspjeliji primjer u polj. kinematografiji tada prevladavajućega društvenokritičkog usmjerenja, Z. nove velike uspjehe postiže filmovima koji se i opet bave isključivo sudbinom pojedinca i njegovim odnosom prema smrti (Spirala, 1978) ili hipokriziji u društvu (Konstanta — Constans, 1980). Ispitivanje savjesti (što je temelj svih, ponekad i vrlo raznolikih njegovih projekata) najkompleksnije je i s najviše nijansi prikazano u vizualno izuzetno dojmljivom filmu Godina mirnog sunca/Godina sunčeva smirenja (Rok spokojnego słońca, 1984, poljsko-američko-zapadnonjem. koprodukcija), o neostvarenoj ljubavi Poljakinje i Amerikanca (M. Komorowska i S. Wilson) neposredno nakon II svj. rata — izrazu Zanussijeve zabrinutosti za sudbinu čovjeka u suvremenom svijetu.

Ostali igr. filmovi: Putovi u noći (Wege in der Nacht, 1979, u SR Njemačkoj /tv-film prebačen na 35mm vrpcu/); Ugovor (Kontrakt, 1980); Kušnja (Versuchung, 1981, u SR Njemačkoj); Nedostižna (Die Unerreichbare, 1982, u SR Njemačkoj); Imperativ (L’impératif, 1983, u Francuskoj); Paradigma (La pouvoir du mal/Paradigme, 1985, u Francuskoj); Gdje god da si (Wherever You Are, 1988, u Poljskoj na engleskom).