LZMK

Filmska enciklopedija

ZANUCK, Darryl Francis Filmska traka traži dalje ...

ZANUCK, Darryl Francis, am. producent i scenarist (Wahoo, Nebraska, 5. IX 1902 — Palm Springs, California, 22. XII 1979). Već sa 9 godina glumi u nij. vesternima, a sa 15 — krijući dob — bori se u I svj. ratu (na evr. bojištu). Ohrabren tekstovima objavljenim u voj. časopisu »Stars and Stripes« odlučuje postati pisac. Prije no što je 1923. angažiran kao scenarist u Warner Brosu, uzdržava se fiz. poslovima. Vrlo inventivan, ubrzo postaje jedan od plodnijih »kućnih« scenarista Warnera; osobito se ističe pišući za filmove »pseće zvijezde« Rin-Tin-Tina. Do kraja 20-ih godina potpisao je oko 40 filmova (neke pod pseudonimima Mark Canfield, Gregory Rogers i Melville Crossman), no J. Warner zamjećuje i njegove organizacijske sposobnosti, pa mu postupno povjerava sve važnije producentske poslove; još mlad, na Warnerov nagovor pušta brkove, kako bi kao novi šef produkcije djelovao ozbiljnije. Čini se da nije bio posebno angažiran oko uvođenja zv. filma, no poč. zvučnog razdoblja zaslužan je (uz H. B. Wallisa) za nekoliko vrhunskih gangsterskih filmova: Državni neprijatelj br.1 (1931) W. A. Wellmana, te Mali Cezar (1931) i Ja sam bjegunac iz chain ganga (1932) M. LeRoya. God. 1933. na kraće vrijeme odlazi u United Artists, a onda — potpomognut od braće Schenck — osniva 20th Century Pictures, koji — fuzioniran u 20th Century-Fox — ubrzo postaje jedan od »velikih« hollywoodskih studija. U novoj kompaniji osobito kreativno surađuje sa J. Fordom (npr. Mladi gospodin Lincoln, 1939; Plodovi gnjeva, 1940; Kako je bila zelena moja dolina, 1941), a ogleda se i u struji film noir (npr. Laura, 1944, O. Premingera i Oštri rub, 1946, E. Gouldinga). Uz pretencioznu soc. tematiku, osobito ustraje na brojnim biografskim filmovima (često osrednjih redatelja) te na »dosadnim pristojnim glumicama«. Nakon II svj. rata njegove će osobne ambicije najbolje utjelovljavati »problemski filmovi« E. Kazana Džentlmenski sporazum (1947), Pinky (1949) i Viva Zapata! (1952), dok ga sklonost prema evr. starletama i producentskoj samostalnosti 1956. ne navede na osnivanje vlastite kompanije (sa specijalnim ugovorom u 20th Century-Foxu). Neovisno djelujući iz Francuske, nakon nekoliko neuspjeha ogroman financ. efekt polučuje ratnim spektaklom Najduži dan (K. Annakin, A. Marton i B. Wicki, 1962), u kojem je — navodno — sâm i režirao pojedine scene. Time se Warner Brosu nametnuo kao producent koji bi mogao spasiti preskupu superprodukciju Kleopatra (J. L. Mankiewicz, 1963); međutim, njegov angažman (zamijenio je → W. Wangera) nije uspio spriječiti jedan od najvećih komerc. fijaska Hollywooda. Ipak, zamijenivši nepodobnog S. P. Skourasa i dovevši sina na mjesto rukovoditelja produkcije, u Warneru ostaje do kraja 60-ih godina. Kako profiti kompanije i dalje kopne, potkraj 1970. otpušta sina, a nekoliko mjeseci kasnije i sâm podnosi ostavku. Jedini je trostruki dobitnik producentske nagrade Irving Thalberg Memorial Award (1937, 1944. i 1950).

Njegov sin Richard D. Zanuck uspješan je neovisni producent.

Ostali važniji filmovi: Četrdesetdruga ulica (L. Bacon, 1933); Moćni Barnum (W. Lang, 1934); Folies-Bergère (R. Del Ruth, 1935); Zatočenik otoka morskih pasa (J. Ford, 1936); Put do slave (H. Hawks, 1936); Seoski liječnik (H. King, 1936); Sedmo nebo (H. King, 1937); Mala Willie Winkie (J. Ford, 1937); Rebecca sa Sunnybrook farme (A. Dwan, 1938); Suez (A. Dwan, 1938); Alexander’s Ragtime Band (H. King, 1938); Bubnjevi duž Mohawka (J. Ford, 1939); Kiše dolaze (C. Brown, 1939); U znaku Zorroa (R. Mamoulian, 1940); Krv i pijesak (R. Mamoulian, 1941); Zapadna Unija (F. Lang, 1941); Duhanski put (J. Ford, 1941); Ovo iznad svega (A. Litvak, 1942); Sin bijesa (J. Cromwell, 1942); Wilson (H. King, 1944); Krilata pobjeda (G. Cukor, 1944); Grimizno srce (L. Milestone, 1944); Dragonwyck (J. L. Mankiewicz, 1946); Polijetanje usred dana (H. King, 1949); Nema izlaza (J. L. Mankiewicz, 1950); Sve o Evi (J. L. Mankiewicz, 1950); Ljudi će govoriti (J. L. Mankiewicz, 1951); David i Betsabeja (H. King, 1952); Snjegovi Kilimandžara (H. King, 1952); Egipćanin (M. Curtiz, 1954); Čovjek u sivom flanelskom odijelu (N. Johnson, 1956); Otok na suncu (R. Rossen, 1957); Sunce se ponovno rađa (H. King, 1957); Korijeni neba (J. Huston, 1958); Velika igra (R. Fleischer, 1961); Champanov izvještaj (G. Cukor, 1962).

LIT.: N. Zierold, The Moguls, New York 1969; L. Guild, Zanuck: Hollywood’s Last Tycoon, Los Angeles, 1970; M. Gussow, Don’t Say Yes until I Finish Talking. A Biography of Darryl F. Zanuck, s. l. 1971.

Vl. T.


Citiranje:
ZANUCK, Darryl Francis. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 23.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5642>.

kratice i simboli