LZMK

Filmska enciklopedija

ZAFRANOVIĆ, Lordan Filmska traka traži dalje ...

ZAFRANOVIĆ, Lordan, redatelj i scenarist (Maslinica na Šolti, 11. II 1944). Završio Pomorsku školu, te diplomirao književnost i lik. umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Splitu; nakon toga studirao režiju (u klasi E. Klosa) na film. akademiji FAMU u Pragu (diplomirao 1981). Već od 1961. bavi se film. amaterizmom; do 1966. realizira više od 25 amat. filmova (posebno su zapaženi Dnevnik, Priča, Dah, Kišno i Portreti /u prolazu/), za koje je višestruko nagrađivan u zemlji i inozemstvu (od 1966. ima i zvanje majstor amaterskog filma). U profesionalnoj kinematografiji od 1965 (kratki igr. film Živjela mladost); do 1989. realizirao je više od 20 kratkometr. filmova i 8 cjelovečernjih igranih. Od njegovih projekata kratkog metra ističu se kratki igrani Ave Marija i Prvi valcer (oba 1971), za koje je nagrađen Zlatnom medaljom »Beograd« na festivalu u Beogradu, te dokumentarni Antika (1972, Srebrna medalja »Beograd«) i Rad zida grad (1975, Zlatna medalja »Beograd« 1976); za srednjometražni dokum. film Krv i pepeo Jasenovca (1983) na beogradskom je festivalu nagrađen Grand Prixom (ex aequo).

Originalan kut gledanja, sloboda izraza i specifičan stilski pristup, na gami poetskoga film. razmišljanja, odlika su i njegovih cjelovečernjih igr. filmova (kojima je uvijek i/ko/scenarist). Debitira još kao student Nedjeljom (1969), dok idući film Kronika jednog zločina (1973, nagrađen u Chicagu) kompilira iz 3 srednjometražna; njime prezentira svoj autorski kredo: stanovitu vrstu poetskog realizma, često na rubu nadrealne dimenzije naglašenih lik. valera. Za Muke po Mati (1975), iz dalmatinskoga radničkog života, nagrađen je u Puli nagradom kritike, dok Okupacijom u 26 slika (1978, Velika zlatna arena u Puli), najgledanijim filmom u SFRJ i ČSSR u sezoni 1978/79, otpočinje svojevrsnu trilogiju; njezin je drugi dio epopeja Pad Italije (1981, Velika zlatna arena i nagrada publike »Jelen« u Puli, Grand Prix u Valenciji), a taj ciklus o ratu i revoluciji zaključuje Večernjim zvonima (1986, nagrada za režiju i »Jelen« u Puli). Posve su drugačiji intimna komorna drama ljubavne tematike Ujed anđela (1984), s radnjom na svjetioniku, i Haloa/Praznik kurvi (1988), s motivom ljubavnog trokuta, te elementima filma osvete i tragedije. Povremeno režira i na televiziji (npr. tv-filmovi Ubistvo u noćnom vozu, 1974 /za Televiziju Beograd/, i Gosti i radnici, 1977 /za Televiziju Zagreb/). Za svoj rad dobio je više društv. priznanja: Nagradu »Vladimir Nazor« (godišnju) 1978, Nagradu grada Zagreba 1984, Nagradu ZAVNOH-a 1985. i dr.

Ostali važniji filmovi — dokumentarni: Ljudi u prolazu (1967); Dan i noć (1968); ZAVNOH (1973); San (De natura sonoris) (1974); ZavičajVladimir Nazor (1978); Slobodna interpretacija (1980); kratki igrani: Poslijepodne (Puška) (1968); Mora (1971); Predgrađe (1972).

Mi. Bog.


Citiranje:
ZAFRANOVIĆ, Lordan. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.5.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5630>.

kratice i simboli