WYSBAR, Frank

WYSBAR, Frank, negdje Wisbar, Frank, njem. redatelj (Tilsit /danas Sovjetsk, Ruska SFSR/, 9. XII 1899 — Mainz, 17. III 1967). Isprva novinar, potom uspješan komediograf, napokon dramaturg na filmu. Nakon što je vođa snimanja i pomoćnik redateljice u značajnom filmu Djevojke u uniformi (L. Sagan, 1931), sudjeluje u osnivanju berlinske tvrtke Kollektiv-Film GmbH, gdje uvodi novi način financiranja i reorganizira proizvodni sustav. Režira od 1932. Velik uspjeh postiže svojim 2. filmom Anna i Elisabeth (Anna und Elisabeth, 1933), u kojem — s istim glumicama (H. Thiele i D. Wieck) — obnavlja temu lezbijske ljubavi iz Djevojaka u uniformi. I međunar. ugled stječe ekranizacijom novele G. Kellera Hermina i sedmorica uspravnih (Hermine und die sieben Aufrechten, 1935), koja — zbog stanovitih aluzija na švic. tip demokracije — u toj zemlji izaziva proturječne efekte. Njegovo je najuspjelije ostvarenje (ujedno najbolji njem. film godine) Splavarica Maria (Fährmann Maria, 1936), sugestivna, vizualno atraktivna fantastička ljubavna balada u močvarnom krajoliku, s antinacističkim aluzijama (progonitelji odjećom podsjećaju na esesovce); taj posljednji fantastički film u njem. tradiciji (nacisti su bili »sumnjičavi« prema tom žanru) Goebbels je — trenutno nesklon zabranama — odobrio za prikazivanje (unatoč drugačijim sugestijama suradnika). W. potom režira još nekoliko filmova (i režimski propagandnih), a onda — »u posljednji čas« (1939) — emigrira u SAD, gdje je isprva novinar. Od 1942. je scenarist (npr. Žene u okovima, 1942, S. Sekelyja), a 1945. režira remake svoga najvećeg uspjeha — Davitelj iz močvare (Strangler in the Swamp). Nakon još nekoliko red. projekata i scenar. suradnji vraća se (1949) u SR Njemačku. Ondje radi na televiziji kao producent, redatelj i narator, a tek povremeno režira i filmove; njegova vizualna kultura i elegantan red. stil često su bili »pokriće« za siromašnu tematiku na rubu banaliteta. Povlači se 1963.

Ostali važniji filmovi: Rivali u zraku (Rivalen der Luft, 1934); Nepoznata (Die Unbekannte, 1936); Bal u »Metropolu« (Ball im Metropol, 1937); Mokri asfalt (Nasser Asphalt, 1958); Tvornica oficirâ (Fabrik der Offiziere, 1960); Barbara (1961).