WOOD, Natalie

WOOD, Natalie (pr. ime Natasha Gurdin), am. glumica (San Francisco, 20. VII 1938 — otok Santa Catalina, California, 29. XI 1981). Kći scenografa rus. podrijetla i balerine franc. podrijetla, učila balet. Na filmu debitira 1943 (Sretna zemlja I. Pichela); za ulogu kćeri O. Wellesa u Pichelovu filmu Sutra je zauvijek (1946) uzima pseudonim Natalie Wood i uskoro postaje jedna od traženijih dječjih glumica (ne dostižući ipak popularnost E. Taylor /s čijom karijerom njezina ima dosta sličnosti/). Uspješno se prilagođujući dobi, od sredine 50-ih godina glumi tinejdžerke (s više značajki → naivke i → dobre prijateljice no → nimfete koja je tada u usponu): npr. djevojku neurotičnog mladića (J. Dean) u Buntovniku bez razloga (1955, nominacija za Oscar za epizodu) N. Raya. Vrlo privlačna, tamnokosa i bljedoputa, sve traženije »novo lice« Hollywooda, odrastavši glumi → dobre prijateljice, ali s jačim naglaskom na erotičnosti. Najbitnija u njenoj karijeri je god. 1961: za Sjaj u travi E. Kazana, priču o adolescentskoj ljubavi i potiskivanoj seksualnosti, nominirana je za Oscar za gl. ulogu, a svjetski uspjeh postiže ulogom Portorikanke koja se zaljubljuje u Amerikanca, vođu newyorške ulične bande, u musicalu Priča sa zapadne strane R. Wisea i J. Robbinsa. Zbog mladolika izgleda i dalje uspješno igra adolescentice, pa je za lik djevojke ostale u drugom stanju u filmu Ljubav sa strancem (R. Mulligan, 1964) ponovno nominirana za Oscar; u to doba uspješna je i u komedijama (npr. Najveća trka oko svijeta, 1965, B. Edwardsa). Tek potkraj 60-ih godina počinje tumačiti i zrelije žene (npr. Bob i Carol, Ted i Alice, 1969, P. Mazurskog), ali joj je film. karijera već donekle u opadanju. Poginula je uslijed pada s jahte pod nerazjašnjenim okolnostima za snimanja filma Oluja u mozgu D. Trumbulla, koji je ipak prikazan 1983. Nastupila je u 46 filmova. Glumila je i na televiziji (npr. tv-serija Odavde do vječnosti).

Premda triput nominirana za Oscar i vrlo popularna, W. je glumica bez izrazitije glum. osobnosti i posebnog talenta, pa je neformalno studentsko udruženje Harvard Lampoon ustanovilo Nagradu »Natalie Wood« za najgoru žensku ulogu godine.

Njezina sestra Lana Wood također je glumica.

Ostale važnije uloge: Duh i gospođa Muir (J. L. Mankiewicz, 1947); Čudo u 34. ulici (G. Seaton, 1947); Otac je bio bek (J. M. Stahl, 1949); Ne pjevaj mi tužne pjesme (R. Maté, 1950); Ulog (W. Lang, 1950); Plavi veo (C. Bernhardt, 1951); Zvijezda (S. Heisler, 1952); Tragači (J. Ford, 1956); Vapaji u noći (F. Tuttle, 1956); Bombarderi B-52 (G. Douglas, 1957); Ljubav Marjorie Morningstar (I. Rapper, 1958); Cash McCall (J. Pevney, 1960); Gypsy (M. LeRoy, 1962); Seks i samostalna djevojka (R. Quine, 1964); Sve o Daisy Clover (R. Mulligan, 1965); Tigrica (A. Hiller, 1966); Prokleti posjed (S. Pollack, 1966); Meteor (R. Neame, 1978); Posljednji bračni par u Americi (G. Cates, 1979)