WILSON, Georges

traži dalje ...

WILSON, Georges, franc. glumac i redatelj (Champigny-sur-Marne, 16. X 1921). Glumu učio kod P. Renoira. Od 1947. član trupe Grenier-Hussenot, a od 1952. Théâtre National Populairea J. Vilara (kojeg 1963-71. nasljeđuje kao njegov rukovoditelj); postupno počinje i režirati, te se s vremenom razvija u jednu od vodećih osobnosti franc. kazališta. Na filmu od 1955 (često i u Italiji). Zbijena stasa, markantna, namrgođenog lica koje može djelovati i dobroćudno, specijalizira se za karakterne uloge silovitih likova ili pak »običnih ljudi« prikrivene unutrašnje snage. Njegovim se najboljim ostvarenjem smatra gotovo nij. uloga životom izmučena čovjeka u kojem jedna žena (A. Valli) prepozna supruga davno deportiranog od nacistâ u filmu Poslije duge odsutnosti (H. Colpi, 1960). Režirao je film Guja (La vouivre, 1988).

Njegov sin Lambert Wilson poznat je glumac mlade generacije.

Ostale važnije uloge: Zelena kobila (C. Autant-Lara, 1959); Razgovori karmelićanki (Ph. Agostini, 1960); Ničija zemlja (M. Carné, 1960); Federalni (L. Salce, 1961); Četiri dana u Napulju (N. Loy, 1962); Melodije u suterenu (H. Verneuil, 1962); Kokošje meso (J. Duvivier, 1963); Dosada (D. Damiani, 1963); Sretni Joe (M. Deville, 1964); Stranac (L. Visconti, 1967); Bilo jednom (F. Rosi, 1967); Max i lopovi (C. Sautet, 1970); Blanche (W. Borowczyk, 1972); Crepovi (I. Gaál, 1981); Ženski akt (N. Manfredi, 1981); Kapetanova čast (P. Schoendoerffer, 1982); TangoGardelovo progonstvo (F. Solanas, 1985).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

WILSON, Georges. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5580>.