WILLIAMSON, Nicol

traži dalje ...

WILLIAMSON, Nicol, brit. filmski, kazališni i tv-glumac (Hamilton, 14. IX 1938). Škot, karijeru otpočinje u kazalištu, gdje podjednako uspješno nastupa u Shakespeareovim komadima, kao i u suvremenom repertoaru (Beckett, Osborne), često kao »mladi gnjevni čovjek«. Nakon velikoga broadwayskog uspjeha (nominacija za kaz. nagradu Tony) u Osborneovu komadu Nedopustivo svjedočanstvo, na filmu debitira u njegovoj ekranizaciji (A. Page, 1968). Ugled stječe kao pouzdan tumač likova iza čije se »prosječne« vanjštine krije neurotičnost, čak dijaboličnost (npr. Smijeh u tami, 1969, T. Richardsona i Zavjera Wilby, 1975, R. Nelsona). Nakon naslovne uloge u modernističkoj ekranizaciji Hamleta (T. Richardson, 1969) pozvan je čak da nastupi u Bijeloj kući, te ubrzo postaje jedan od najinteresantnijih brit. glumaca (premda ne i najpoznatijih) 70-ih godina. Posebno se ističe njegovo nekonvencionalno tumačenje Sherlocka Holmesa u Sedampostotnoj otopini (H. Ross, 1976) odn. Malog Johna u Robinu Hoodu i Marian (R. Lester, 1976). Uspješan i 80-ih godina, zaintrigirao je neortodoksnom, ironičnom interpretacijom čarobnjaka Merlina u Excaliburumaču kralja Artura (J. Boorman, 1981). Do 1989. nastupio je u oko 20 filmova. Glumi i na brit. i am. televiziji.

Ostale važnije uloge: Topovi Bofors (J. Gold, 1968); Djevojka za zbogom (H. Ross, 1977); Nespretni detektiv (R. Moore, 1978); Ljudski faktor (O. Preminger, 1980); Otrov crne mambe (P. Haggard, 1981); Saharov (J. Gold, 1984); Crna udovica (B.Rafelson, 1987).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

WILLIAMSON, Nicol. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5577>.