WILCOX, Herbert

WILCOX, Herbert, brit. redatelj i producent ir. podrijetla (Cork, 19. IV 1892 /negdje 1891/ — London, 15. V 1977). Isprva profesionalni igrač biljara, za I svj. rata pilot. Nakon toga radi na prodaji filmova u Yorkshireu, potom s bratom osniva distribuciju Astra Films u Leedsu. Već 1919. seli u London, gdje od 1920. počinje s produkcijom (npr. Vatre strasti, 1922, G. Cuttsa), a od 1923. i režira — u studijima UFA-e u Berlinu (naknada za distribuiranje Nibelungâ, 1924, F. Langa u Vel. Britaniji), čime započinje praksu britansko-njem. koprodukcija. Dinamičan producent, jedan od najzaslužnijih za obnovu brit. filma krajem 20-ih godina, 1925. sa J. D. Williamsom utemeljuje studio Elstree, a od 1928. na čelu je produkcije British and Dominion Pictures. Usporedno i kontinuirano režira; bez izraženije nadarenosti, vješt »zanatlija« nepogrešiva osjećaja za ukus publike, vrlo uspješan u odabiru i radu s glumcima (često i evr. i američkim), velike uspjehe ima sa 4 filma s glumicom D. Gish (npr. Nell Gwyn, 1926, i Madame Pompadour, 1927, s radnjom iz XVII odn. XVIII st.). Dolaskom zvuka odlazi u Hollywood kako bi usvojio novu tehnologiju, pa prijelaz na zv. film ostvaruje bez teškoća. Od 1932. surađuje uglavnom s glumicom → A. Neagle (od 1943. i suprugom): posebno uspješno u muz. filmovima (npr. Laku noć, Beču! — Goodnight, Vienna, 1932; Ne, ne, Nanette — No No Nanette, 1940; Irene, 1940; Sunčano — Sunny, 1941); potonja 3, kao i Bolničarku Edith Cavell (Nurse Edith Cavell, 1939) s temom iz I svj. rata, realizira u Hollywoodu. Još veći uspjeh polučuje kostimiranim biografskim i pov. filmovima Nell Gwyn (1934, zv. remake), Peg iz Old Druryja (Peg of Old Drury, 1935), o glumici iz XVIII st., a najviše sa 2 o kraljici Viktoriji (realizirana po želji vojvode od Windsora /kasnije kralja Edwarda VIII/) — Viktorija Velika (Victoria the Great, 1937) i 60 slavnih godina (Sixty Glorious Years, 1938), kojima se uklapa u »kordinski« trend imperijalnih epopeja i koji mu donose angažman u Hollywoodu. Nakon II svj. rata uspjehe ostvaruje melodramama i lakim komedijama sa A. Neagle i M. Wildingom (npr. Incident na Piccadillyju — Piccadilly Incident, 1946; Courtneyjevi iz ulice Curzon — The Courtneys of Curzon Street, 1947; Proljeće u Park Laneu — Spring in Park Lane, 1948; Svibanj u Mayfairu — Maytime in Mayfair, 1949; Dama sa svjetiljkom — The Lady with a Lamp, 1951). Kako se njegovi filmovi 50-ih godina pokazuju staromodnima, W. se 1959. povlači, a 1964. bankrotira. Režirao je 11 nij. i 45 zv. filmova. Objavio je autobiografiju 25 000 sumraka (Twenty-Five Thousand Sunsets, 1967).

Ostali važniji filmovi (kao redatelj); Tip Toes (1926); Mumsie (1927); Žena u bijelom (The Woman in White, 1929); Na lijepom plavom Dunavu (The Blue Danube, 1932); Gorko-slatko (Bitter Sweet, 1933); Bečki suton (Sunset in Vienna, 1938); Letjeli su sami (They Flew Alone, 1942); Zauvijek i dulje (epizoda u omnibusu, 1943); Živim na Grosvenor Squareu (I Live in Grosvenor Square, 1945); Odette (1950); Trentov posljednji slučaj (Trent’s Last Case, 1952); Nasmijana Anne (Laughing Anne, 1953); Jorgovani u proljeće (Lilacs in the Spring, 1954); Kraljevska rapsodija (King’s Rhapsody, 1955); Tiranin Glena (Trouble in the Glen, 1955); Moja kći tinejdžerka (My Teenage Daughter, 1956).