LZMK

Filmska enciklopedija

WIENE, Robert Filmska traka traži dalje ...

WIENE, Robert, njem. redatelj, scenarist i producent (Dresden, 16. XI 1880 — Pariz, 17. VII 1938). Karijeru otpočinje kao kaz. glumac (kasnije i redatelj) u Dresdenu i Berlinu. Na filmu od 1914. kao scenarist u poduzeću O. Messtera, gdje iste godine počinje i režirati; od 1918. je voditelj produkcije bečkog Sascha-Filma, a od 1924. tamošnjeg Pan-Filma. Među njegovima ranim filmovima ističu se melodrame i komedije sa H. Porten (npr. Kraljičin tajnik — Der Sekretär der Königin i Razbojnička nevjesta — Die Räuberbraut, oba 1916). Za povijest filma najznačajniji je zbog Kabineta doktora Caligarija (Das Kabinett des Doktor Caligari, 1919). Zbog fantastičke dimenzije (zapravo film strave), »grčevite« ekspresionističke glume, inzistiranja na plastičkim komponentama (artificijelna kaz. scenografija H. Warma, W. Röhriga i W. Reimanna /i pod utjecajem slikarstva G. Grosza i O. Kokoschke/, ekspresionističko svjetlo u fotografiji W. Hameistera), tipičnih ekspresionističkih ambijenata (sajam, sanatorij, hodnici, stube) i motiva (bespomoćnost individue, strah od demonskog autoriteta, podvojenost ličnosti), ta priča (u stvari ispričana od pacijenta sanatorija, ravnateljeve »žrtve«) koja asocira na djela njem. romantizma (npr. E. T. A. Hoffmanna) — o sajamskom hipnotizeru, ujedno ravnatelju sanatorija za duševno poremećene (W. Krauss) koji počinja zločine uz pomoć medija Cesarea (C. Veidt) — po nekim je povjesničarima filma pravi začetak struje njem. → ekspresionizma, a po mnogima i njezino najreprezentativnije (ne i najuspjelije) ostvarenje. Djelo je često poticalo naknadna revalorizirani a Wieneova udjela u autorstvu, koja (možda pretjerano) ističu da je njegov red. rad bio samo meh. transpozicija umjetnički već oblikovane osnovice djela (scenarij C. Mayera i H. Janowitza). U sl. stilu »caligarizma« i formalnog ekspresionizma realizirao je još Raskoljnjikova (Raskolnikow, 1923) po Zločinu i kazni Dostojevskoga te Orlacove ruke (Orlacs Hände, 1925), mješavinu horrora i thrillera. U nij. razdoblju još se istaknuo ekranizacijom opere Kavalir s ružom (Der Rosenkavalier, 1926) na tekst H. von Hofmannsthala i s glazbom R. Straussa. Svoj prvi zv. film Drugi (Der Andere, 1930) koncipira kao »mračnu psihodramu« iz podzemlja i svijeta kriminala, a Paniku u Chicagu (Panik in Chicago, 1931) kao imitaciju am. gangsterskog filma. Nakon što je J. Goebbels osobno zabranio (»zbog defetizma«) njegov film Policijska akta br. 909 (Polizeiakte 909/Taifun, 1934), W. emigrira u Francusku (djelo je ipak — mada znatno »prekrojeno« — prikazano već u nacističkom razdoblju). Ondje realizira samo Ultimatum (1938) o sarajevskom atentatu 1914; potkraj snimanja umire, pa ga dovršava R. Siodmak. Režirao je 47 filmova (uključujući i verzije na stranim jezicima nekih svojih projekata), a djelovao je i kao scenarist za dr. redatelje.

I njegov brat Conrad Wiene bio je redatelj i scenarist.

Ostali važniji filmovi: Genuina (Genuine, 1920); I.N.R.I. (1923); Znamenita žena (Die berühmte Frau, 1927); Ljubljena (Die Geliebte, 1927); Osporavana ljubav (Unfug der Liebe, 1928).

Vr. V.


Citiranje:
WIENE, Robert. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 10.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5560>.

kratice i simboli