WIDERBERG, Bo

WIDERBERG, Bo, šved. redatelj, film. kritičar i književnik (Malmö, 8. VI 1930). Isprva službenik lokalne duševne bolnice, potom noćni urednik vijesti u provincijskim novinama. Kao pisac pripovijedaka i romana javlja se od 1951. Sve više zainteresiran poviješću i teorijom filma, 1960. postaje film. kritičar stockholmskoga večernjeg lista »Expressen«. Sabrane kritike (uz dodatne teorijske članke) objavio je u knjizi Vizija švedskog filma (Visionen i svensk film, 1962), u kojoj oštro kritizira šved. kinematografiju kao stereotipnu i otuđenu od stvarnosti, a I. Bergmana napada kao lažan mit.

S takvim koncepcijama, W. se u svojim filmovima nastoji osloboditi tradicije i — izbjegavajući bergmanovske »psihoanalitičke apstrakcije« i sjöbergovski »filozofski simbolizam« — izravno se baviti dilemama suvremenog svijeta. Ako je uspio izbjeći utjecaje Bergmana, uočljivo je iskazao one J.-L. Godarda i F. Truffauta; u svom prvencu Lađica/Dječja kolica (Barnvagen, 1963) prikazuje intimni život djevojke i dvojice mladića, ukazujući na ravnodušnost roditelja prema djeci te dječju averziju prema roditeljskom domu. Idući film Gavranov svršetak (Kvarteret korpen, 1963) šved. kritika aklamira kao izuzetno značajan; s radnjom u Malmöu 1936, prati nastojanja mladog radnika koji želi postati pisac (T. Berggren, njegov omiljeni glumac u početnom razdoblju) i njegov život s ocem alkoholičarom i bolesnom majkom, te napokon desperatno napuštanje rodnog kraja; ističe se sugestivnom atmosferom, detaljima iz radničkog života i ocrtavanjem psihoze iščekivanja II svj. rata. Ljubav 65 (Kärlek 65, 1965) u izvjesnoj je mjeri autobiografska kronika jednoga film. redatelja i njegova odnosa prema ženama (supruzi i ljubavnici); za razliku od F. Fellinija, W. emocionalna stanja svojih likova registrira na izravniji i godardovski »iskidan« (jump-cut) način, postižući modernu dinamičku strukturu, ali i konfuziju koja opterećuje film. Djelom Velika ljubav Elvire Madigan (Elvira Madigan, 1967, specijalna nagrada /ex aequo/ u Cannesu) stječe i svjetski ugled; od romant. priče (prema stvarnom događaju), o šved. grofu (T. Berggren) koji napušta obitelj i vojsku zbog neodoljive cirkuske artistice (P. Degermark), W. je uspio stvoriti krajnje emotivno impresionističko djelo (u kompoziciji kadrova inspirirano franc. slikarima tog razdoblja /snimatelj J. Persson/) i, posebno, uzdići ga do opće metafore o fatalnosti senzualnosti i snazi, ljepoti prave ljubavi koja odbacuje društv. konvencije i često vodi u fiz. katastrofu. Idućim filmovima — Pobuna u Ådalenu (Ådalen 31, 1969), o velikom štrajku šved. radništva 1931, i Joe Hill/Balada o Joeu Hillu (Joe Hill, 1971, u SAD), o životu šved. imigranta, osnivača udruženja International Workers of the World (kojim se uklapa u tzv. novi Hollywood) — uključuje se u struju → političkog filma. Kada taj trend prolazi, okreće se i komerc. filmu, posebno krim. žanru (Čovjek na krovu — Mannen på taket, 1976; Čovjek s Mallorke — Mannen från Mallorca, 1984). Režira i na televiziji.

Widerbergov opus odlikuje red. improvizacija, često stvaranje dugih dijaloga neposredno pred početak snimanja; sâm montira svoja djela i nadgleda laboratorijsku obradbu, što osigurava izuzetnu formalnu kvalitetu koja je u konfliktu s ostalim, posebno dramskim elementima filma kao cjeline (W. to naziva »dijalektičkim sudarom«).

Ostali igr. filmovi: Hej, Rolande (Heja Roland!, 1966); Tom Foot (Fimpen, 1974); Victoria (1979); Poput zmije (Ormens väg på hällegerget, 1986).