WERNER, Ilse

WERNER, Ilse (pr. ime I. Charlotte Still), njem. glumica (Batavia /danas Djakarta, Indonezija/, 14. VII 1921). Pohađala Max Reinhardt-Seminar u Beču, potom glumica tamošnjeg Theatera in der Josefstadt. Kao popularna pjevačica nastupa na radiju i snima ploče. Na filmu debitira 1938; već iste godine postiže prvi uspjeh likom kćeri veleposjednika u Gospođi Sixti G. Ucickog. Nakon početnih uloga tipa »kćerka iz bolje kuće«, s uspjehom se okušala i dramskim likovima (npr. Ulica Velika sloboda br. 7, 1944, H. Käutnera). Ipak, njen najpoznatiji film je musical Mi sviramo (H. Käutner, 1942), rađen po uzoru na američke (posebno B. Berkeleyja); u prepoznatljivu stilsku konstrukciju W. unosi — kao »zviždeća voditeljica orkestra« — svježinu interpretacije, a nepredvidivim duhovitostima i temperamentom pridaje pjevačkim točkama zaseban ugođaj, izvornost i ljupkost koji bitno odskaču od am. predložaka. Prva zvijezda njem. filma 40-ih godina, (zadnji uspjeh Tajanstvene dubine, 1949, G. W. Pabsta), već 50-ih potpuno se izgubila — kako kritika drži, »ne mogavši se kao tip uklopiti u nova strujanja modernog filma«.

Ostale važnije uloge: Bel Ami (W. Forst, 1939); Pustolovine baruna Münchhausena (J. von Baky, 1943).