WENDERS, Wim

traži dalje ...

WENDERS, Wim, njem. redatelj (Düsseldorf, 14. VIII 1945). Prekinuvši studije medicine pa filozofije, polazi (1967-70) Deutsches Institut für Film und Fernsehen u Münchenu. Isprva film. kritičar dnevnih listova i stručnih časopisa, jedan je od osnivača autorske skupine Filmverlag der Autoren. Za studija režira 7 kratkih eksp. filmova temeljenih pretežito na optičko-teh. i glazb. efektima. Prvi zapaženiji rad mu je Ljeto u gradu (Summer in the City, 1970), »poluigrani« projekt o čovjeku koji izlazi iz zatvora i pokušava se prilagoditi otprije poznatim ljudima i strukturama. Strah golmana od jedanaesterca (Die Angst des Tormanns beim Elfmeter, 1971), prema P. Handkeu, prvi mu je film višeg budžeta, priča o sportašu, njegovim tjeskobama i egzistencijalnim tegobama, koncipirana kao krim. film; u njemu počinje suradnju s omiljenim glumcem R. Voglerom. Slijedi adaptacija N. Hawthornea Grimizno slovo (Der scharlachrotte Buchstabe, 1972), kostimirana priča o društvu i moralu puritanske Amerike XVII st. Alice u gradovima (Alice in den Städten, 1973, tv-film prebačen na 35mm vrpcu) jest psihol. kronika odnosa odraslog čovjeka i djeteta (po strukturi slična Mjesecu od papira, 1973, P. Bogdanovicha), u kojoj je vidljivo i nasljeđe njem. Bildungsromana. Ono je još zamjetnije u adaptaciji Handkeove preradbe Goetheova romana Wilhelm MeisterPogrešan pokret (Falsche Bewegung, 1974), s nizom objekcija na suvremeno njem. društvo (sav. filmska nagrada SR Njemačke za režiju). Nakon »veristički« usmjerenog filma U toku vremena (Im Laufe der Zeit, 1976), paradigme njegovih kasnijih ostvarenja o muškom prijateljstvu i putovanjima, slijedi Prijatelj iz Amerike (Der amerikanische Freund, 1977) prema romanu P. Highsmith, od svih njegovih djela najbliži klas. fabularnom filmu, krim. priča o čovjeku koga prevare da boluje od raka kako bi izvršio ubojstvo po narudžbi (B. Ganz), s mjestimičnim aluzijama na njemačko-am. odnose te s nizom poznatih njem. i am. redatelja (npr. P. Lilienthal odn. S. Fuller) u manjim ulogama (ponovno sav. filmska nagrada za režiju). Za vrlo osobno djelo Stanje stvari (Der Stand der Dinge, 1981), »zapis« o snimanju filma realiziran u Portugalu, nagrađen je na festivalu u Veneciji. Težnja prema prilagodbi njegova meditativnog pristupa mediju klas. naraciji očita je u pokušaju revitalizacije am. film noira u filmu Hammett (1982, u SAD), prema životu i pričama am. pisca detektivskih romana D. Hammetta. Slijedi veliki međunar. uspjeh Pariz, Texas (Paris Texas, 1984), melodrama o ljubavi, prijateljstvu, razočaranjima i osobito samoći, formirana kao »filmsko putovanje«, kao »opsjednutost modernog čovjeka u potrazi za istinom i srećom«, s nizom fotografski fascinantnih prizora (njegov česti snimatelj R. Müller). Djelo je nagrađeno Zlatnom palmom u Cannesu, kao i film Nebo nad Berlinom (Der Himmel über Berlin, 1987), nadrealno-poetična lirska fantazija o podijeljenom gradu, s bizarnom idejom čovjeka koji, nevidljiv, može prisluškivati tuđe razgovore (B. Ganz). Sa N. Rayom supotpisao je igrano-dokum. film Munja nad vodom (Lightning over Water/Nick’s Movie, 1980), o starom redatelju suočenom sa smrću (sâm Ray, bolestan od raka) i mladom sa smrtnošću, dok je sam režirao dugometr. dokumentarac Tokyo-ga (1985) o stvaralaštvu Y. Ozua.

Uz W. Herzoga i R. W. Fassbindera najistaknutiji autor tzv. novoga njemačkog filma, W. je — iako kolebajući se između modernizma i post-modernizma, te meditativno-raspravljačkoga i fabularnog pristupa — ostvario konzistentan i osoban opus okrenut ljudskoj potištenosti, nesavladivoj gorčini življenja i egzistencijalnoj tjeskobi.

LIT.: Sh. Johnson (urednica), Wim Wenders, London 1981; U. Künzel, Wim Wenders. Ein Filmbuch, Freiburg 1981; A. Weinrichter, Wim Wenders, Madrid 1981; M. Boujot, Wim Wenders, Paris 1982; F. D’Angelo, Wim Wenders, Firenze 1982; P. Buchka, Augen kann man nicht kaufen. Wim Wenders und seine Filme, München/Wien 1983.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

WENDERS, Wim. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5534>.