WEISS, Jiří

WEISS, Jiří, čehosl. redatelj i scenarist (Prag, 29. III 1913). Prekida studij prava da bi se bavio novinarstvom i filmom. Debitira kao suradnik V. Vančure u Marici nevjernici (1934), a iste godine režira 16mm eksp. film Od subote na nedjelju (Ze soboty na neděli), nagrađivan na festivalu u Veneciji. U studiju Barrandov ubrzo se afirmira kao jedan od vodećih čehosl. dokumentarista (npr. Dajte nam krila — Dejte nam křidla, 1936; Pjesma o tužnoj zemlji — Piseň o smutne zemi, 1937). God. 1938. počinje snimati dokum. film o 20. obljetnici čehosl. republike Dvadeset godina slobode (Dvacet let svobody), ali ga prekida njem. okupacija, pa je dovršen samo dio Naša zemlja (Naše země). Zbog žid. podrijetla emigrira u Vel. Britaniju, gdje od materijalâ iz domovine režira film Otmica Čehoslovačke (The Rape of Czechoslovakia, 1939). Tokom II svj. rata za produkciju → Crown Film Unit režira brojne dokum., te 2 srednjometražna igr. filma. Po povratku u domovinu 1947. okreće se igr. filmu, a svojim je projektima uvijek i (ko)scenarist. Već u prvom (Ukradena granica — Uloupená hranice, 1947) vidljive su odlike njegove prve faze: gotovo dokumentaristički realizam, vrlo izravan pristup tematici (Sudeti i Münchenski sporazum), te utjecaji onodobne brit. i tal. produkcije. Takav prosede dolazi u sukob s vladajućim socrealizmom: njegov Posljednji hitac (Poslední vystřel, 1950), kojem je zamjeren još nedostatak patetike i angažman neprofesionalnih glumaca, cenzura je znatno »prekrojila«. Od Mog prijatelja Fabiána (Můj přitel Fabián, 1954), o odnosu prema Romima i »svakodnevnom rasizmu«, W. bitno mijenja prosede; koristeći se uglavnom knjiž. predlošcima, kroz psihol. analizu stvara »zgusnutu« dramatiku, koja mu donosi i međunar. ugled. Tako za Vučju jamu (Vičí jáma, 1957) po romanu J. Glazrove dobiva nagradu FIPRESCI-ja u Veneciji, dok je za remek-djelo Romeo, Julija i tama (Romeo, Julie a tma, 1960) po romanu J. Otčenášeka, o ljubavi Židovke i arijca za nacističkih pogroma u Pragu, nagrađen u San Sebastiánu. Iako je 60-ih godina pomalo u sjeni mlađih autora čehosl. »novog vala«, svoju red. perfekciju dokazuje psihol. thrillerom 90 stupnjeva u hladu (90 Degrees in the Shade, 1965, koprodukcija s Vel. Britanijom). Djelovao je i kao scenarist za dr. redatelje. Nakon intervencije snaga Varšavskog ugovora 1968. emigrirao je u Italiju.

Ostali važniji filmovi — igrani: Dignut će se novi borci (Vstanou noví bojovníci, 1951); Psetance i njegovi prijatelji (Punta a čtyřilístek, 1955); Igra za život (Hra o život, 1956); Ubojstvo na češki način (Vražda po česku, 1966); dokumentarni: Pjesma o sletu (Piseň o sletě, 1954).