WEIR, Peter

WEIR, Peter, austral. redatelj i scenarist (Sydney, 21. VIII 1944). Napustivši studij prava radi u očevoj agenturi za prodaju nekretninâ. Od 1967. djeluje na televiziji; za nju, te za drž. instituciju Film Australia režira 5 kratkometr. i srednjometražnih dokum. i igr. filmova (1 u okviru omnibusa). Na cjelovečernjem filmu debitira 1974 (Kola koja su pojela Pariz — The Cars That Ate Paris). Karijera mu se može podijeliti u 2 faze. U prvoj, australskoj (kada stječe ugled redatelja najzaslužnijeg /uz B. Beresforda/ za procvat austral. kinematografije 70-ih godina), prevladavaju thrilleri s komponentama fantastike, u kojima često inzistira na »metafizici pejzaža« i otkrivanju neobičnoga u svakodnevnomu, kao i na vizualnoj atraktivnosti (česti snimatelj R. Boyd); ističu se Piknik u Hanging Rocku (Picnic at Hanging Rock, 1975) prema romanu J. Lindsay, o nerazjašnjivom nestanku triju učenica i učiteljice u divljini na dan sv. Valentina 1900, te Galipolje (Gallipoli, 1981), o tragičnosti i apsurdnosti austral. sudjelovanja u I svj. ratu. U drugoj, am. fazi (pošto je kao i u inozemstvu komercijalno uspješan redatelj dobio angažman u kompaniji MGM) filmovi mu gube na poletnosti i izvornosti, a izostaju i komponente fantastičnoga iz prva 4 austral. projekta, no dobivaju na scenar. preciznosti i dramaturškoj čvrstoći, zadržavajući i sklonost prema bizarnomu i egzotičnomu. Godina opasnog življenja (The Year of Living Dangerously, 1983) prikazuje burna polit. zbivanja u Indoneziji 1965; Svjedok (Witness, 1985, nominacija za Oscar za najbolji film i režiju) jest krim. film s radnjom lociranom u pastoralnom miljeu miroljubive am. sekte amiša; Obala komaraca (Mosquito Coast, 1986), ekološke tematike, priča je o neuspjelom pokušaju »povratka prirodi« jedne obitelji; Klub mrtvih pjesnika (Dead Poets’ Society, 1989, nominacija za Oscar za najbolji film i režiju), psihološki najistančaniji, s radnjom u jednomu am. koledžu 1959, nostalgijski govori o plemenitom profesoru (R. Williams) i ambijentu u kojem je djelovao. Usprkos razlikama među fazama, W. je ipak stvorio konzistentan opus u kojem se prožimlju tradicije klasičnoga am. filma i (ona manje poznata) australskoga, a kroz potonju se naziru i utjecaji britanskoga.

Ostali cjelovečernji filmovi: Posljednji val (The Last Wave, 1979); Vodoinstalater (The Plumber, 1980, tv-film prebačen na 35mm vrpcu).

LIT.: Th. Peeters, Peter Weir and His Films, Melbourne 1983.