WEGENER, Paul

WEGENER, Paul, njem. glumac i redatelj (Arnoldsdorf, 11. XII 1874 — Ist. Berlin, 13. XI 1948). Sin zemljoposjednika, kraće vrijeme studirao pravo. Kaz. glumac od 1895. u Rostocku. Od 1905. vodeći glumac u berlinskom Deutsches Theateru M. Reinhardta, gdje stječe naziv »diva njemačke drame« (posebno je uspješan u klas. repertoaru); ondje počinje i režirati. Superioran film. debi ostvaruje u Praškom studentu (1913) S. Ryea. Sa H. Galeenom korežira glasovito (izgubljeno) djelo njem. predekspresionizma → Golem (1914), u kojem sâm tumači »oživljenoga« glinenog diva, »tijelo bez duše« iz praških žid. legendi, koji postaje simbol destrukcije i zla. Kasnije režira još 2 filma s istim likom: Golem i plesačica (Der Golem und die Tänzerin, 1917) i Golem, kako je došao na svijet (Golem — wie er in die Welt kam, 1920, sa C. Boeseom). Ostali njegovi red. projekti iz tog razdoblja koncipirani su kao istraživanje bizarnih i apsurdnih aspekata ljudske naravi: Jogi (Der Joghi, 1916), Rübezahlova ženidba (Rübezahls Hochzeit, 1916), Hans Trutz u zemlji Šlarafiji (Hans Trutz in Schlaraffenland, 1917) i Lovac štakora iz Hamelna (Der Rattenfänger von Hameln, 1918); njihovoj sugestivnosti značajno pridonosi scenografija → R. Gliesea. God. 1924. u vlastitoj produkciji i s vlastitim sredstvima realizira poludokum., mistični prikaz dalekoist. kulture i filozofije Živi Bude (Lebende Buddhas); nakon njegove financ. propasti za dulje se vrijeme okreće glumi: posebno se ističe kao demonski mađioničar u Svengaliju (1927) G. S. Righellija i pervertirana figura iz svijeta fantastike u Alrauni (1930) R. Oswalda. Režiji se vraća 1934. komedijom Prijateljica velikog čovjeka (Die Freundin eines grossen Mannes, 1934). U nacističkom razdoblju prije II svj. rata režira propagandne (Jedan čovjek želi u Njemačku — Ein Mann will nach Deutschland, 1934; August Jaki — August der Starke, 1935), a glumi u komerc. filmovima (npr. Besmrtno srce, 1939, V. Harlana); za rata glumi važne uloge u nekima od najpoznatijih propagandnih filmova (Moj život za Irsku, 1941, M. W. Kimmicha, te Veliki kralj, 1942, i Kolberg, 1944, V. Harlana). Nakon rata dobiva zadatak konstituiranja Centra za kazališne i filmske umjetnike u Ist. Berlinu, a prima i počasni doktorat sveučilišta u Rostocku; to je izazvalo čuđenje (jer je glumio u istaknutim nacističkim filmovima), ali i pojačalo glasine da je za rata bio sovj. informant.

Kao redatelj u njem. filmu nije ostavio značajnijeg traga (filmovima je više pridonosio idejama no red. vještinom), dok se kao izraziti ekspresionistički glumac — koji je svoje teorije o gestikulativnoj i mimičkoj izražajnosti pred kamerom primijenio u nizu uloga nij. razdoblja — i danas doimlje moderno i snažno.

Ostali važniji filmovi (kao glumac): Sumurun (E. Lubitsch, 1920); Faraonova žena (E. Lubitsch, 1921); Lucrezia Borgia (R. Oswald, 1922); Vanina (A. von Gerlach, 1922); Čarobnjak (R. Ingram, 1926); Strašne priče (R. Oswald, 1932).

Ostali važniji filmovi (kao redatelj): Od Moskve do Shanghaja (Moskau—Shanghai, 1936); Uz isključenje javnosti (Unter Ausschluss der Öffentlichkeit, 1937).