WATKIN, David

WATKIN, David, brit. snimatelj (1925). Član B. S. C. Na filmu od 1948 (kao kurir u produkciji British Transport Films). Ubrzo postaje asistent snimatelja, dok prvi dokum. film snima 1955. Od 1961. u slobodnom statusu snima brojne reklamne filmove za televiziju. Za njegov uspon (najprije u Vel. Britaniji, kasnije i u SAD) značajna je suradnja sa R. Lesterom, kojem snima filmove Šarm... i kako ga steći (1965), U pomoć! (1965), Kako sam dobio rat (1967), Garsonijera (1969), Tri mušketira (1974), Četiri mušketira (1975), Robin Hood i Marian (1976) i Kuba (1979). Njegova je inventivnost posebno zapažena u filmu U pomoć! (tretman bojâ, modernije korištenje objektivâ), iako često ne poštuje vizualni kontinuitet film. slike; i inače, u njegovu su radu uočljivi nedostatak samokontrole i sklonost snim. ekshibicijama (manje izraženi u am. produkcijama). Snimajući Juriš lake konjice (T. Richardson, 1968, sa P. Suschitzkym) primjenjuje poglavito difuznu rasvjetu, s time da snima starijim objektivima koji imaju izraženu pojavu loše refrakcije, pa je tako faktura slika znatno raspršenija — blago neoštra. Težnja k »uljepšanoj« fotografiji osobito je zamjetljiva u filmu Moja Afrika (S. Pollack, 1985), za koji je nagrađen Oscarom; nominiran je za film Opčinjena mjesecom (N. Jewison, 1987). Snima i u Evropi — npr. Italiji (Isus iz Nazareta, 1978, F. Zeffirellija /sa A. Nannuzzijem/).

Ostali važniji filmovi: Fatalna gospođica (T. Richardson, 1966); Marat — De Sade (P. Brook, 1967); Kvaka 22 (M. Nichols, 1970); Demoni (K. Russell, 1970); Momak (K. Russell, 1971); Osjetljiva ravnoteža (T. Richardson, 1973); Joseph Andrews (T. Richardson, 1977); Ulica Hannover (P. Hyams, 1979); Vatrene kočije (H. Hudson, 1981); Ljubav bez kraja (F. Zeffirelli, 1981); Yentl (B. Streisand, 1983); Hotel New Hampshire (T. Richardson, 1985); Bijele noći (T. Hackford, 1985); Leteći banditi (Z. Perisic, 1986).