VUKOTIĆ, Dušan

VUKOTIĆ, Dušan, redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist (Bileća, 7. II 1927). Studirao arhitekturu u Zagrebu. Još u NOB-i crta karikature za četne i brigadne novine. Nakon oslobođenja kao karikaturist djeluje u »Kerempuhu« (gdje 1953. objavljuje strip Špiljo i Goljo — prehistorijski ljudi, sjajnu anticipaciju kasnije stripovske i animacijske serije Obitelj Kremenko tandema Hanna/Barbera), »Ježu«, »Vjesniku«, »Filmskoj kulturi« i dr. Prvi kontakt s crt. filmom ostvaruje poč. 50-ih godina u zagrebačkom Duga filmu, realiziravši film Kako se rodio Kićo (1951, sa J. Sudarom) te kao gl. crtač i animator u Začaranom dvorcu u Dudincima (F. Hadžić, 1952), u kojima pokušava stvoriti popularnog junaka (Kićo) duže aktualno-satiričke crt. serije i na temeljima disneyjevske antropomorfne figuracije sklopiti lokalno obojeni model crt. humoreske. U idućoj fazi (1954/55) sa N. Kostelcem i grupom suradnika realizira seriju (13) kratkih reklamnih »crtica«, u kojim istražuje elemente reducirane, moderno sažete animacije. Po osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, 1956. realizira njegov prvi projekt Nestašni robot, otvarajući seriju duhovitoga i lucidnog parodiranja najpoznatijih žanrovskih kino-modela; slijede parodije vesterna (Cowboy Jimmy, 1957), filma strave (Veliki strah, 1958), gangsterskog filma (Koncert za mašinsku pušku, 1958) i ponovno znanstvene fantastike (Krava na Mjesecu, 1959), zatim još crt. bajke (Čarobni zvuci, 1957; Abra kadabra, 1958), satira (Rep je ulaznica, 1959), te crt. ekranizacija nostalgičnoga čehovljevskog svijeta (Osvetnik, 1958). U tim djelima (surađujući s crtačima A. Marksom, B. Kolarom i Z. Grgićem, animatorima V. Jutrišom, V. Kostanjšekom, Grgićem i Kolarom, te scenografima Z. Bourekom, Z. Lončarićem, P. Štalterom, I. Voljevicom i K. Tompom) postavlja temelje svoje osobite crt. morfologije, čiji se model sastoji od bijele ili akvarelno tonirane plohe po kojoj se razigrava plošni, dinamični graf. ornament likova i dekora. Redukcija na osnovne izražajne elemente crt. filma (ploha kao prava medijska realnost, plošno karikirani junaci, izražajnost pokreta, dekorativna funkcija boje i svođenje vanjske slikovitosti na strukturnu sintezu) pomažu mu u formulaciji vlastitoga modernog jezika crt. filma, pa Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku još danas važe za remek-djela ovog područja. Za sva spomenuta ostvarenja nagrađivan je na brojnim domaćim i međunar. festivalima (jugosl. sineast s najviše međunar. priznanja). Kao svjetskog majstora potvrđuju ga dometi čija vanjska virtuoznost i atraktivnost prenose gledalištu autorova razmišljanja o suštinskim konfliktima suvremenog svijeta i čovjekova opstanka: Piccolo (1959, nagrađen u Londonu, Beogradu, Oberhausenu /za koji je 1964. izradio »špicu« — crt. mini-film/, Corku, Karlovym Varyma, Ciudad de Méxicu itd.), Surogat (1961, Oscar za najbolji crt. film /prvi put dodijeljen filmu izvan SAD/, nagrade u Beogradu, Bergamu, Corku, San Franciscu, Oberhausenu itd.) i Igra (1962, nagrađen u Beogradu, Annecyju, Londonu, Oberhausenu, Mannheimu, Corku, Cannesu, Melbourneu, Pragu, Milanu, San Franciscu itd.). Tu Vukotićevu fazu najkraće i najpotpunije definira V. Raspor pišući o Surogatu: »To nisu gegovi, to je filozofija, čitav jedan nazor na svijet«. Nastavljajući eksp. preplitanje anim. i igranofilm. elementa, realizira filmove Mrlja na savjesti (1968, nagrađen u Corku), Opera cordis (1968, nagrađen u Beogradu, Atlanti, Mamaji itd.), Ars gratia artis (1970, nagrađen u Beogradu, Atlanti, Londonu itd.), Gubecziana (1974, nagrađen u Beogradu), Skakavac (1975) i dr. Zanimljive rezultate ostvaruje i cjelovečernjim igr. filmovima u rasponu od bajkovite metafore (Sedmi kontinent, 1966), preko aktualizacije rev. prošlosti (Akcija Stadion, 1977), do znanstvene fantastike (Gosti iz galaksije, 1981), za koje je nagrađivan na festivalima u Puli, Trstu, Teheranu i dr. Predavač je film. režije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a bavi se i teorijom animacije. Ugledan je društveno-polit. radnik (posebno na području kulture).

Dobitnik svih značajnijih nagrada u svijetu i u domovini (Nagrada grada Zagreba, Nagrada »Vladimir Nazor«, Nagrada AVNOJ-a), jedan je od prvaka → Zagrebačke škole crtanog filma i moderne animacije, ujedno jedan od najzaslužnijih stvaralaca čitave jugosl. kulture.