VUISIĆ, Pavle

VUISIĆ, Pavle, film. i tv-glumac (Beograd, 10. VII 1926 — Beograd, 1. X 1988). Studirao pravo. Do ranih 50-ih godina ogledao se u novinarstvu (Radio-Beograd), nepunu sezonu glumio u Pančevačkom pozorištu, statirao na filmu (Čudotvorni mač, 1950, V. Nanovića) i bezuspješno se pokušavao upisati na Akademiju za pozorišnu umetnost. Film. karijeru otpočinje epizodom u Šolaji (1955) V. Nanovića; V. Raspor već tada upozorava na »talentovanu, vanrednu filmsku kreaciju«. Ubrzo za gl. ulogu u Nanovićevom filmu Tri koraka u prazno (1958) dobiva Zlatnu plaketu »Arena« na festivalu u Puli. Jedan od rijetkih istaknutih film. glumaca koji ništa ne duguju kazalištu, tokom čitave karijere (više od 100 filmova) izuzetnom je jednostavnošću življenja i glumljenja (»činilo se kao da uopšte ne glumi, da je uvek isti«) uvijek iznova provocirao kritičare na pokušaje da odgonetnu tog »glumca prvog plana«, koga i A. Lattuada (V. je glumio u njegovoj Stepi, 1962) svrstava u sâm vrh evr. filmske glum. elite. Uspoređivan sa J. Gabinom, S. Tracyjem, O. Wellesom, M. Simonom i H. Baurom, izdvajan kao »neponovljiva ličnost, gigant jugoslovenske filmske glumačke umetnosti«, V. je svojom pojavom, izražajnim licem, diskretnom i ležernom glumom, te nekom elementarnom istinitošću znao nadograditi i loše scenar. predloške. Osobenjak posebne vrste (slobodno je vrijeme provodio na Savi, daleko od društv. i kult. javnosti; nikad nije izgovarao tekst kako je napisan; nije prihvaćao svoje materijalno učešće u filmu, neprofesionalnost, gubljenje vremena; svoj je rad naplaćivao odmah), bio je glumac najšireg dijapazona i bez određenog »faha«, koji je mogao podjednako sugestivno igrati sve što odgovara njegovoj »robustnoj i pitomoj prirodi«. Iako često u situaciji da prihvati sve što mu ponude, glumio je i u filmovima najistaknutijih redatelja, pa mu je uloga djeda u Događaju (1969) V. Mimice donijela Oktobarsku nagradu grada Beograda i Cara Konstantina u Nišu, uloge u filmovima Hajka (Ž. Pavlović, 1977), Beštije (Ž. Nikolić, 1977) i Povratak otpisanih (A. Đorđević, 1976) Zlatnu arenu na pulskom festivalu 1977 (isti filmovi, uz Leptirov oblak, 1977, Z. Randića i Cara Konstantina u Nišu), a uloga u Razmeđi (1973) K. Golika Grand Prix u Nišu. Već od 1957. igra uloge različita opsega u djelima V. Pogačića (Subotom uveče, 1957; Sam, 1959), V. Mimice (Prometej s otoka Viševice, 1965; Ponedjeljak ili utorak, 1966; Seljačka buna 1573, 1975; Posljednji podvig diverzanta Oblaka, 1978), Ž. Pavlovića (Neprijatelj, 1965; Buđenje pacova, 1967; Zaseda, 1969), B. Bauera (Doći i ostati, 1965; Salaš u Malom Ritu, 1976), A. Vrdoljaka (Kad čuješ zvona, 1969), V. Bulajića (Bitka na Neretvi, 1969), B. Draškovića (Horoskop, 1969; Život je lep, 1985), A. Petrovića (Majstor i Margarita, 1972), G. Paskaljevića (Čuvar plaže u zimskom periodu, 1976; Pas koji je voleo vozove, 1977; Poseban tretman, 1980; Suton, 1983), S. Jankovića (Tren, 1978), S. Karanovića (Petrijin venac, 1980), S. Šijana (Ko to tamo peva, 1980; Maratonci trče počasni krug, 1982), G. Markovića (Majstori, majstori, 1980) i E. Kusturice (Sjećaš li se Dolly Bell, 1981; Otac na službenom putu, 1985). Glumio je i u više tv-serija (npr.Servisna stanica, Više od igre i Kamiondžije /i u istoimenom filmu M. Đukanovića iz 1973/) koje su mu donijele posebnu popularnost. God. 1959. dobio je tek osnovanu Sedmojulsku nagradu SR Srbije za film. umjetnost, kasnije nagradu za životno djelo »Slavica« na festivalu u Nišu i dr.

Ostale važnije uloge: Rafal u nebo (V. Bjenjaš, 1958); Pogon B (V. Nanović, 1958); Četiri kilometra na sat (V. Stojanović, 1958); Campo Mamula (V. Stojanović, 1959); Kota 905 (M. Relja, 1960); Drug predsednik centarfor (Ž. Skrigin, 1960); Parče plavog neba (T. Janić, 1961); Nema malih bogova (R.-L. Đukić, 1961); Ne diraj u sreću (M. Đukanović, 1961); Mačak pod šljemom (Ž. Skrigin, 1962); Dvostruki obruč (N. Tanhofer, 1963); Desant na Drvar (F. Hadžić, 1963); Muški izlet (W. Staudte, 1964); Gorki deo reke (J. Živanović, 1965); Inspektor (M. Đukanović, 1965); Konjuh planinom (F. Hadžić, 1966); Sretni umiru dvaput (G. Šipovac, 1966); Makedonska krvava svadba (T. Popov, 1967); Brat doktora Homera (Ž. Mitrović, 1968); Sunce tuđeg neba (M. Kosovac, 1968); Ram za sliku moje drage (M. Idrizović, 1968); Moja strana svijeta (V. Filipović, 1969); Lepa parada (B. Milošević, 1970); Žarki (Đ. Kadijević, 1970); Život je masovna pojava (M. Idrizović, 1970); Žeđ (D. Osmanli, 1971); Doručak sa đavolom (M. Antić, 1971); Crno sjeme (K. Cenevski, 1971); Opklada (Z. Randić, 1971); Tragovi crne devojke (Z. Randić, 1972); Valter brani Sarajevo (H. Krvavac, 1972); Doktor Mladen (M. Mutapčić, 1975); Paviljon VI (L. Pintilie, 1978); Poslednja trka (J. Rančić, 1979); Priko sinjeg mora (Lj. Jojić, 1979); Pakleni otok (V. Tadej, 1979); Olovna brigada (K. Cenevski, 1980); Sok od šljiva (B. Baletić, 1981); Laf u srcu (M. Milošević, 1981); Idemo dalje (Z. Šotra, 1982); 13. jul (R. Šaranović, 1982); Medeni mjesec (N. Babić, 1983); Rani snijeg u Münchenu (B. Žižić, 1984); O pokojniku sve najlepše (P. Antonijević, 1984); Od zlata jabuka (N. Stojanović, 1986).