VUČINIĆ, Boško

VUČINIĆ, Boško, redatelj i scenarist (Ogulin, 2. I 1926). Oficir JNA, od 1947. pohađa Vojnu političku školu u Beogradu, gdje od 1948. radi u Zastava filmu. Iste godine upisuje Visoku filmsku školu (u klasi B. Stupice, kasnije J. Kulundžića); diplomira kaz. režiju 1952, a kod S. Vorkapića dopunski studira i filmsku. Kao redatelj debitira 1952 (Priča iz konjice), a svojim je projektima najčešće i (ko)scenarist. Do 1955. redatelj je Zastava filma (osobito se ističe film. biografija J. Broza-Tita Dokumenti jednog života, 1955 /sa T. Stanojevićem/), a 1955-68. u slobodnom statusu (posebno zapažen film. putopisima u boji Susreti u Egiptu, 1956, i Prijatelju, prijatelju, 1959). God. 1956. realizira epizodu Zorica (o djevojčici koja lunja Beogradom dok majka vjeruje da je u obdaništu) omnibusa Cipelice na asfaltu, a potom djeluje kao asistent redatelja (S. Jovanović, R. Novakovića i G. De Santisa). U razdoblju 1959-67. u 3 navrata — na preporuku SIV-a — boravi u Siriji, radeći na organiziranju tamošnje kinematografije i formiranju film. instituta; ondje režira desetak tv-programa i dokum. filmova, te prvi cjelovečernji igrani (po stjecanju nezavisnosti) Put nade (1961). Od 1968. zamjenik je gl. urednika Kulturno-umetničke redakcije Televizije Beograd, potom vršilac dužnosti pa gl. urednik Prvog programa, napokon (do umirovljenja 1986) pomoćnik direktora za međunar. poslove. Odlikovan je s više jugosl. odlikovanja, te za kulturne zasluge u Siriji.