VRPCA, FILMSKA

VRPCA, FILMSKA, također filmska traka, u profesionalnom žargonu (filmski) materijal i film, višeslojni materijal za snimanje i reprodukciju filma fotogr. postupkom. Sastoji se od: a) podloge; b) fotografskog ili emulzijskog sloja. Može biti različitih formata (→ formati filmski), sa strana je perforirana (→ perforacija) što omogućuje precizno kretanje kroz napravu za snimanje (→ kamera, filmska, transport) i točnu ekvidistanciju → sličicâ; njezin oblik i dimenzije fiksirao je → Th. A. Edison. Transparentna podloga prvi je put primijenjena koncem XIX st. — nitrocelulozna (→ celuloid je 1870. izumio Amerikanac J. W. Hyatt — kao zamjenu za skupu slonovu kost od koje su pravljene kugle za bilijar, a za film prvi prikladno aplicirao → G. Eastman) dobrih fizikalnih svojstava: bila je savitljiva, čvrsta, lagana i dimenzionalno stabilna, ali i lako (samo)zapaljiva, pa je zahtijevala posebne uvjete uskladištenja. Zbog toga poč. XX st. kompanija Eastman Kodak uvodi teže zapaljivu sigurnosnu podlogu iz acetilceluloze·, nakon 1950. izrađuje se podloga od triacetilceluloze (42,5—44% sadržaja acetil-grupe) koja neusporedivo sporije izgara, nije eksplozivna i skoro je potpuno bezopasna (engl. safety base; u nas sigurnosni film /za razliku od zapaljivoga/).

U novije vrijeme (od 1956) u proizvodnji film. vrpce primjenjuje se i poliesterska podloga (am. tvrtka DuPont), koja se komercijalno distribuira kao cronar. U početku njene primjene bilo je teškoća pri spajanju (lijepljenju), što je naknadno riješeno.

Transparentna film. podloga može biti bezbojna ili lagano obojena. Na posebno pripremljenu transparentnu podlogu nanosi se fotogr. sloj. Njegova priprema (odn. u pripremi nazvane emulzije) odvija se po različitim postupcima, ali na istom principu kroz 5 faza: taloženja srebro halogenida; fizikalnog dozrijevanja; pranja; kem. dozrijevanja; pripreme za nanos.

Osnovne komponentne fotogr. sloja su srebro halogenidi, želatina i dodaci. Srebro halogenidi su fotoaktivne tvari koje omogućuju fotogr. proces (→ kemizam fotografskih procesa). Želatina je komponenta koja omogućuje međusobno vezivanje srebro halogenida i vezivanje sloja uz podlogu. Od dodataka posebno su važni optički senzibilizatori, čijim se dodavanjem proširuje spektralna osjetljivost film. vrpca. Fotogr. slojevi vrpca za film u boji sadrže — osim srebro halogenida i želatine — još i stvaraoce bojilâ ili gotova bojila.

Vrpce za film u boji sadržavaju 3 fotogr. sloja u kojima — osvjetljavanjem i kem. obradom — nastaju žuta, purpurna i plavozelena slika.

Uz fotografski, film. vrpca sadrži i dr. slojeve: podsloj, međuslojeve, zaštitni sloj, antikalo-sloj i dr.

Nakon nanošenja slojeva na pripremljenu film. podlogu, velike role režu se u one širine 8, 16, 35 i 70 mm te perforiraju.

Infracrvena vrpca dobiva se dodavanjem specijalnih senzibilizatora fotogr. emulziji, koja je onda osjetljiva u području valnih dužina do cca 900 mm. Kako je fotogr. sloj osjetljiv na valne dužine vidljivog svjetla, pri snimanju infracrvenom vrpcom koristi se filtar koji apsorbira ovo zračenje. Uspješno se primjenjuje u zračnoj fotografiji i snimanju izrazito udaljenih objekata, jer se infracrveno zračenje kvalitativno i kvantitativno gotovo ne mijenja pod utjecajem magle, dima i prašine. S obzirom na to da je refleksija različitih tvari uz infra-zrake drugačija no uz vidljivo svjetlo, moguće je snimanje noćnih efekata infracrvenom vrpcom uz dnevno svjetlo. Ona se može koristiti i u medicini, biologiji i kemiji.

Visokokontrastna vrpca služi za izradbu naslova, odn. za one slučajeve, kada se na film. vrpci želi dobiti izrazito visoki kontrast. Sadrži emulzijski sloj za pozitive izrazito tvrde gradacije (y = 4,0). Nije senzibilizirana i ima posebno fino zrno. Uslijed sitnog zrna i izrazito tvrde gradacije na ovom tipu vrpce moguće je postići veliku sposobnost razdvajanja.

Vrpca za snimanje zvuka posebna je film. vrpca sljedećih značajki: ima vrlo fino zrno srebro bromida, veliku sposobnost razdvajanja i tvrdu gradaciju. Pri snimanju zvuka koriste se samo ekspozicije koje odgovaraju pravčastom dijelu krivulje zacrnjenja ove vrpce, i time se izbjegavaju pogreške u reprodukciji zvuka. Na njoj se registrira crno-bijeli optički negativ zvuka, koji može biti promjenljive gustoće zacrnjenja (intenzitetni zapis /sada u rjeđoj primjeni/) ili različitih širina zapisa (amplitudni zapis). Snimljena vrpca s negativ-zvukom upotrebljava se za izradbu zvučnih kopijâ.

Z. T. S.

Vrpca vodilja, također blank (prema engleskom), je film. vrpca sa ili bez emulzije, osvijetljena ili neosvijetljena; s obzirom na to može biti prozirna, bijela, crna ili u nekoj boji, a izrađuje se u svim formatima. Koristi se u → laboratorijskoj obradbi, montaži pozitivâ i negativâ, na počecima i krajevima → rolâ (da bi se film zaštitio i lakše ulagao u strojeve za razvijanje i kopiranje, montažne stolove i projektore). U montaži pozitivâ rabi se i za nadomještanje kadrova koji trenutno nedostaju ili su se oštetili prilikom montaže. Upotrebljava se i pri montiranju ton. vrpcâ (da bi se ispunio razmak između pojedinih dijelova → perfa i tako osigurala sinkronost pojedinih zvukova). Služi i u montiranju negativa po sistemu → A- i B-role.