VIDOR, King Wallis

traži dalje ...

VIDOR, King Wallis, am. redatelj i producent (Galveston, Texas, 8. II 1896 /negdje 1894/ — Paso Robles, California, 1. XI 1982). Sin zemljoposjednika madž. podrijetla, pohađao razne škole. Zarana privučen filmom, kao dječak trgač je karata u lokalnom kinu; 1913. kamerom koju je sastavio s prijateljem snima ciklon koji je zahvatio Texas i snimke prodaje film. novostima. Nakon još nekoliko reportaža, 1915. s budućom (prvom) suprugom, glumicom Florence Vidor, odlazi u Hollywood; 4 godine naizmjence radi kao statist, asistent redatelja, redatelj kratkometr. filmova (kompanija Universal) i dr. Prvim cjelovečernjim filmom Skretanje na putu (The Turn in the Road, 1919) propagira ideje svoje vjere (Christian Science). Isprva radi u vlastitomu malom studiju Vidor Village (distribuira preko First Nationala), a nakon financ. teškoća prelazi u Metro (budući MGM, za koji pretežito radi do 1944). Nakon 20 filmova u prvih 6 godina red. karijere, dobrim dijelom romant. melodrama (u 7 glumi njegova supruga), kao već ugledan sineast prvu veliku priliku dobiva zahvaljujući producentu I. G. Thalbergu: Velika parada (The Big Parade, 1925) sa J. Gilbertom, s radnjom iz I svj. rata, zbog impresivnosti prikaza rata i iskrenog pacifizma smatra se najuspjelijim am. ratnim filmom desetljeća. Gomila (The Crowd, 1928, nominacija za Oscar za režiju), po nekim kritičarima — uz Zoru (1927) F. W. Murnaua — najvrednije ostvarenje am. zreloga nij. filma, jedinstven je soc. film tog doba, o »običnim ljudima iz mnoštva«; ta priča o činovniku koji gubi posao i očajnički traži novi ohrabrivan od supruge impresionira (anticipirajući prosedee franc. → novog vala) spontanom dimenzijom sâmog snimanja i sumornim prizorima ureda (B. Wilder je potvrdio utjecaj na svoj Apartman iz 1960). Početkom zv. razdoblja V. se ističe filmom Aleluja! (Hallelujah!, 1929, nominacija za Oscar za režiju), melodramom iz života crnaca s am. Juga, frenetične atmosfere vjerskog zanosa i duhovnih pjesama, koja pokazuje Vidorovu sklonost ekstatičnome, s inovacijskom dramskom funkcijom tišine (scena muževa osvećivanja). Sposobnost suživljavanja s »malim ljudima« pokazuju i Ulični prizor (Street Scene, 1931) prema drami E. Ricea, s radnjom u New Yorku, i posebno Kruh naš svagdašnji (Our Daily Bread, 1934, nagrađen na prvom festivalu u Moskvi 1935), u koji je uložio i vlastita sredstva, o nezaposlenima u doba depresije koji se na farmi »kolektivistički« bore za bolji život; pod utjecajem sovj. filma, djelo anticipira teme tal. → neorealizma. Zanimanje za »malog čovjeka« kod Vidora se uskoro mijenja u iskrenu idealizaciju »nezaustavljivih« individualaca. Diskretno uočljivo već u vesternu Billy the Kid (1930), to osobito dolazi do izražaja u Citadeli (The Citadel, 1938, u Vel. Britaniji /nominacija za Oscar za najbolji film i režiju/) prema romanu A. Cronina, o ideal. liječniku (R. Donat), a u ekscesnom obliku u vesternu Sjeverozapadni prolaz (Northwest Passage, 1940), u kojem izviđački pohod prerasta u brutalni obračun s Indijancima, pa donekle i u Buntovniku (The Fountainhead, 1949), inspiriranom životom arhitekta F. Ll. Wrighta (G. Cooper). Fascinaciji samosvojnim muškarcima postupno se pridružuju i filmovi o sl. ženama: altruističnima kao u Stelli Dallas (1937) sa B. Stanwyck, ili egoističnima kao u filmovima S onu stranu šume (Beyond the Forest, 1949) sa B. Davis odn. Ruby Gentry (1952) sa J. Jones. Poratni Vidorov opus obilježuju i spektakularni projekti. Najprije, nakon raskida s MGM-om (zbog skraćivanja Američke bajke — An American Romance, 1944), čijem je ugledu značajno pridonio (poslije radi za razne kompanije), V. realizira megalomanski pothvat producenta D. O. Selznicka Dvoboj na suncu (Duel in the Sun, 1947), vestern-romancu o ljudima obuzetim strašću (G. Peck i J. Jones), pokušaj obnavljanja uspjeha superspektakla Prohujalo s vihorom (V. Fleming, 1939), komerc. uspjeh koji je pokazao Vidorove latentne vrijednosti i nedostatke. Od ostalih spektakala, Rat i mir (War and Peace, 1956, koprodukcija s Italijom /nominacija za Oscar za režiju/) je solidna adaptacija Tolstojeva romana, s osobito uspjelim spektakularnim prizorima (bitka kod Borodina), dok Salamon i kraljica od Sabe (Solomon and Sheba, 1959), njegov posljednji film, odudara od dr. pretencioznih am. spektakala tog doba. Režirao je i pojedine prizore (npr. tornado) filma Čarobnjak iz Oza (1939) V. Fleminga. Potpisao je 53 cjelovečernja filma. God. 1979. nagrađen je specijalnim Oscarom. Objavio je autobiografiju Stablo je stablo (A Tree Is a Tree, 1953), kao i knjigu Vidor o režiji (Vidor on Filmmaking, 1972).

Jedan od najnadarenijih am. redatelja, V. je i među rijetkima čiji se temperament (i to impulzivni) jasno zamjećuje i u filmovima. Isto se odnosi na njegove specifične preokupacije i opsesije kojima se znao spontano prepuštati, što je rezultiralo i nekontroliranošću red. prosedea, te neujednačenošću opusa, pa i pojedinačnih filmova (A. Sarris: »Nijedan redatelj iste razine nije režirao više dobrih sekvenci, a ni manje dobrih filmova«). Unatoč tomu, kao novotar na polju tematike i forme zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u povijesti am. filma.

Ostali važniji nij. filmovi: Bolja vremena (Better Times, 1919); Nebeski pilot (The Sky Pilot, 1921); Peg mojeg srca (Peg o’ My Heart, 1922); Tri mudra glupana (Three Wise Fools, 1923); Kentaurova žena (Wife of a Centaur, 1924); La boheme (1926); Veličanstveni Bardelys (Bardelys the Magnificent, 1926); Naivčina (The Patsy, 1928); Ljudi pozornice (Show People, 1928); Ne tako glupa (Not So Dumb, 1930).

Ostali zv. filmovi: Šampion (The Champ, 1931, nominacija za Oscar za režiju); Ptica raja (Bird of Paradise, 1932); Cynara (1933); Povratak stranca (The Stranger’s Return, 1933); Svadbena noć (The Wedding Night, 1935); Tako crvena ruža (So Red the Rose, 1935); Texaški rangeri (The Texas Rangers, 1936); Drug X (Comrade X, 1940); Η. M. Pulham, Esq. (1940); Čuda se događaju (On Our Merry Way/A Miracle Can Happen, 1948 /po nekim izvorima sa L. Fentonom/); Grom udara dvaput (Lightning Strikes Twice, 1951); Japanska ratna nevjesta (Japanese War Bride, 1953); Čovjek bez zvijezde (Man without a Star, 1955).

LIT.: J. Baxter, King Vidor, New York 1976; K. Canham, The Hollywood Professionals: King Vidor, John Cromwell, Mervyn LeRoy, New York 1976.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

VIDOR, King Wallis. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5420>.