VENTURA, Lino

VENTURA, Lino (pr. ime Angelo Borrini), franc. glumac tal. podrijetla (Parma, 14. VII 1919 — Pariz, 27. X 1987). U Francuskoj od 8. godine. Isključen iz više srednjih škola zbog lošeg vladanja, bavi se raznim poslovima: automehaničar, konobar, profesionalni rvač, organizator mečeva i dr. U tim krugovima otkriva ga J. Becker i daje mu veću sporednu ulogu u krim. filmu Ne dirajte u lovu (1954). Snažna fiz. konstitucija i markantne crte lica preodređuju ga za tip → čovjeka od akcije, a najčešće glumi u 2 ekstrema: policajce i kriminalce; donosi ih instinktivno, sa spontanošću u kojoj ima šarma, ali često i na rubu klišeja (hladnokrvan, zatvoren, proračunat, ciničan). Od poč. 60-ih godina svrstava se među najpopularnije franc. glumce (a stvara i međunar. karijeru); gradeći likove na suprotnosti vanjske robustnosti i unutrašnje »mekoće«, oličenje je čovjeka koji mukotrpno prelazi iz niže srednje u srednju klasu, stječući pritom veliko životno iskustvo koje ga gotovo uvijek čini dobronamjernim, ali s crtom gorčine (čak rezignacije), pa s vremenom prelazi u tip gubitnika (povremeno asocirajući na J. Gabina). U njegovoj filmografiji osobito se ističu djela s psihozama i ugođajima koji podsjećaju na franc. → poetski realizam i am. → crni film (npr. Vreli asfalt, 1959, C. Sauteta, Drugi dah, 1966, i Vojska u sjenci, 1969, J.-P. Melvillea, te Posljednja adresa, 1969, J. Giovannija), zatim psihološki složeni likovi drž. tužioca u Izuzetnim leševima (1976) F. Rosija, odn. policijskog istražitelja u Ne puštaj s očiju (1981) C. Millera, te biografska uloga generala Della Chiese ubijenog od mafije u Sto dana u Palermu (1984) G. Ferrare. Nastupio je (do 1986) u 74 filma. Osnivač je fondacije za odgoj nezbrinute djece.

Ostale važnije uloge: Zločin i kazna (G. Lampin, 1956); Lift za gubilište (L. Malle, 1957); Montparnasse 19 (J. Becker, 1957); Crveno dobija (G. Grangier, 1957); Maigret postavlja zamku (J. Delannoy, 1958); S. O. S. radio-taksi (É. Molinaro, 1958); Točno u dvanaest (G. von Radvanyi, 1959); Marie-Octobre (J. Duvivier, 1959); Djevojka u izlogu (L. Emmer, 1960); Taksi za Tobruk (D. de La Patellière, 1961); Lavovi su pušteni (H. Verneuil, 1961); Posljednji sud (V. De Sica, 1961); Carmen iz Trasteverea (C. Gallone, 1962); Prosjačka opera (W. Staudte, 1962); 100 000 dolara na suncu (H. Verneuil, 1963); Djedice pucaju (G. Lautner, 1963); Bradati agent (G. Lautner,1964); Suze za bandita (C. Saura, 1964); Osveta podzemlja (P. Granier-Deferre, 1965); Oružje za diktatora (C. Sautet, 1965); Grubijani (R. Enrico, 1965); Avanturisti (R. Enrico, 1966); Ne uzbuđujmo se (G. Lautner, 1966); Neznani junaci (J. Giovanni, 1968); Sicilijanski klan (H. Verneuil, 1969); Bulevar ruma (R. Enrico, 1971); Cosa nostra — istina o mafiji (T. Young, 1972); Avantura je avantura (C. Lelouch, 1972); Pljačka na Azurnoj obali (C. Lelouch, 1973); Prava napast (É. Molinaro, 1973); Čovjek koji nije znao šutjeti (C. Pinoteau, 1973); Šamar (C. Pinoteau, 1974); Tvrdi ljudi (D. Tessari, 1974); Kavez (P. Granier-Deferre, 1974); Zbogom, žaco! (P. Granier-Deferre, 1975); Dodir meduze (J. Gold, 1978); Labirint (C. Pinoteau, 1978); Špijunu, na noge! (Y. Boisset, 1981); Jadnici (R. Hossein, 1982); Vucibatina/Pokvarenjak (J. Giovanni, 1983); Sedma meta (C. Pinoteau, 1984).