VENEZUELA

VENEZUELA. Prve projekcije filmova braće Lumière održane su 28. siječnja 1897. u Maracaibu, gdje već iste godine Manuel Trujillo Durán vrši prva snimanja. Prvi dokum. film snimaju M. A. Gonhom i Augusto González Vidal 1909, dok prvi igrani (»Dama iz Cayenne« /parodija »Dame s kamelijama«/) režiraju Enrique Zimmerman i Lucas Manzano 1913. U nij. razdoblju proizvodnja je sporadična i niske razine; relativno je plodan tek red. tandem Edgar Anzola/Jacobo Capriles s igr. i dokum. filmovima, te Amábilis Cordero s igranima, a u kinematografiju se pokušava uključiti i veliki pisac Rómulo Gallegos. Prvi zv. film u Venezueli realiziran je tek 1939 (»Lom« Antonija Delgada Gómeza). I u zv. razdoblju proizvodnja je slaba, jer je koče polit. nestabilnost, iznimno stroga cenzura, te pritisci multinacionalnih kompanija na području distribucije i prikazivalaštva. Snimaju se uglavnom komerc., folklorno-kreolski filmovi; određeni međunar. ugled stječe tek Carlos Hugo Christensen, dok su komercijalno vrlo uspješni Rafael Rivero, José Miguel de Mora, Román Chalbaud i César Henríquez. Povremeno se snimaju i koprodukcije radi jačeg prodora na tržišta izvan Juž. Amerike (npr. »Simon Bolivar«, 1969, Talijana Alessandra Blasettija). Dokum. film znatnije se razvija tek od 50-ih godina, a najzapaženiji redatelji su Margot Benacerraf i Manuel de Pedro; u Méridi je osnovan prvi latinskoam. festival dokum. filma, koji postaje okupljalište film. avangardistâ čitavog potkontinenta. Pokušaji (od 60-ih godina) mlađih autora, obrazovanih na visokim film. školama u inozemstvu, nisu privlačili pažnju publike, ali su zato djela Cira Durána, Joséa Martína, Daniela Oropeze i Clementea de la Cerde imala festivalskih uspjeha. Stabiliziranjem prilikâ u zemlji V. razvija relativno jaku komerc. proizvodnju, vrlo traženu u cijeloj Juž. Americi, dok se ambicioznijim projektima izdvajaju Mauricio Wallerstein, Thaelman Urgelles, Fina Torres (nagrađivana 1985. u Cannesu), Ignacio Cabruja (i vrlo tražen scenarist), Julio César Mármol i Freddy Siso; postoji i marginalna, »militantna« kinematografija, gdje se ističe Diego Rísquez. Država se relativno kasno počela zanimati za film, pa je tek 1981. osnovan Fond za podršku kinematografije (akr. FOCINE), čije je djelovanje — uglavnom samo deklarativno. U Caracasu postoji arhivska ustanova Cineteca Nacional.