VÁRKONYI, Zoltán

VÁRKONYI, Zoltán, madž. redatelj, scenarist i glumac (Budimpešta, 13. V 1912 — Budimpešta, 1979). Sin novinara, diplomirao glumu (1934); idućih 7 godina glumac uglednoga Narodnog kazališta, kome se vraća 50-ih godina (i kao redatelj). Od 1941. član lijevo orijentiranog kazališta Madách, uspješan je ulogama klas. repertoara (Hamlet, Cyrano i dr.). Nakon II svj. rata osnivač je više kazališta, direktor film. studija, te nastavnik glume, potom i ravnatelj Akademije za kazališnu i filmsku umjetnost u Budimpešti. Već od sredine 30-ih godina glumi na filmu (više od 60 uloga), kasnije i u nekim vlastitim red. projektima (kojima je najčešće i /ko/scenarist). Kao redatelj debitira 1951 (Zapadna zona — Nyugati övezet). Ističe se stvaranjem sugestivne atmosfere u djelima inače standardne socrealist. orijentacije tog doba, zadojene duhom hladnog rata; najpoznatiji su Posebni znak raspoznavanja (Különös ismertetőjel, 1955) i Atentat (Merénylet, 1959). U doba prijelomnih događaja 1956/57. ostaje neprikazan njegov film o odnosu vlasti i morala Gorka istina (Keserű igazság). Nakon toga snimao je filmove za široku publiku, kakve su spektakularne ekranizacije klas. djelâ pisaca iz XIX st. M. Jókaija (Sinovi čovjeka kamena srca — A kőszivű ember fiai, 1964; Madžarski bogatun — Zoltán Kárpáthy — Egy magyar nábob — Kárpáthy Zoltán, 1966; Crni dijamanti — Fekete gyémántok, 1976) i G. Gárdonyija (Zvijezde Egera — Egri csillagok, 1968). Režirao je 19 igr. filmova. Djelovao je i kao redatelj i scenarist na radiju i televiziji, te prevoditelj kaz. tekstova. Dvostruki je dobitnik drž. Nagrade Lajos Kossuth.

Ostali važniji filmovi: Dandin György (1955); Stup od soli (Sóbálvány, 1958); Tri zvijezde (Három csillag, 1960, sa M. Jancsóm i K. Wiedermannom); Csutak i konj-sivac (Csutak és a szürke ló, 1961); Posljednja večera (Az utolsó vacsora, 1962); Foto Háber (Fotó Háber, 1963); Licem u lice (Szemtől szembe, 1970); Kidnapiranje na madžarski način (Emberrablás magyar módra, 1972); Nevini ubojice (Ártatlan gyilkosok, 1973).

LIT.: L. Benráth, Várkonyi Zoltán, Budapest 1977.