VANEL, Charles

VANEL, Charles (puno ime Charles-Marie Vanel), franc. glumac (Rennes, 21. VIII 1892 — Cannes, 17. IV 1989). Napušta Pomorsku akademiju i od 1908. nastupa u pariškom kazalištu Grand-Guignol. Na filmu debitira 1912, ali se odmah vraća kazalištu (član je trupâ L. Guitryja i F. Gémiera). God. 1920. napušta kazalište i posvećuje se isključivo filmu (isprva radi za kompaniju Albatros, koju su osnovali rus. emigranti I. Možuhin, A. Wolkoff i A. Kamenka). Onizak i crnomanjast, sitnih očiju i tankih brčića, zdepastno snažne tjelesne konstitucije, podjednako uspješno tumači posve oprečne likove: od neobrazovanih, primitivnih grubijana do intelektualaca. Takve značajke omogućile su mu vjerojatno najdužu film. karijeru u povijesti medija (1912—88), koja se može podijeliti u 3 faze. U prvoj, u doba nij. filma, tumači surove, autoritativne ili čak herojske likove (npr. kao Napoleon u Waterloou, 1929, K.Grünea). U drugoj, u početnomu zv. razdoblju, likovi mu postaju psihološki produbljeniji (npr. kao prijatelj, istodobno i suparnik J. Gabina u filmu Bilo ih je pet, 1936, J. Duviviera). Za njem. okupacije snima neredovito. Treću fazu karijere otpočinje likom okrutnog »capa« mafije u filmu U ime zakona (1949) P. Germija, a nastavlja značajnim ulogama u filmovima H.-G. Clouzota (kao kriminalac obuziman sve paničnijim strahom pri prevoženju nitroglicerina u Nadnici za strah, 1953 /nagrađen u Cannesu/, kao šutljivi policajac u Demonima, 1955, te kao odvjetnik — branitelj B. Bardot u Istini, 1960), odn. A. Genine (kao beskrupulozni i cinični grubijan u Maddaleni, 1953). Od njegovih posljednjih uloga izdvaja se ona seoskog mudraca i proroka u simboličkoj drami Ako se sunce ne vrati (1987) C. Gorettaa. Često nastupajući i u Italiji i Njemačkoj, glumio je u 160 filmova, uključujući i vlastite red. projekte U noći (Dans la nuit, 1929) i Posao je sređen (Affaire classée, 1932). Na canneskom festivalu 1970. dobio je specijalnu nagradu za svoj doprinos filmu. Šezdesetih i 70-ih godina često je nastupao i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Miarka, djevojka s medvjedicom (L. Mercanton, 1920); Dijete karnevala (I. Možuhin, 1921); Kuća tajne (A. Wolkoff, 1922); Phroso (L. Mercanton, 1922); Islandski ribari (J. de Baroncelli, 1924); Umjetnička duša (G. Dulac, 1925); Plijen vjetra (R. Clair, 1926); Vatra (J. de Baroncelli, 1928); Kraljica Lujza (K. Grüne, 1928); Optužena, ustanite! (M. Tourneur, 1930); Kuća plesa (M. Tourneur, 1931); Žuti kapetan (A. W. Sandberg, 1931); Drveni križevi (R. Bernard, 1931); Jadnici (R. Bernard, 1933); Velika igra (J. Feyder, 1934); Na kraju svijeta (G. Ucicky, 1934); Zeleni domino (H. Selpin, 1935); Kočija (A. Litvak, 1935); Vrtoglavica jedne noći (V. Tourjansky, 1936); Jenny (M. Carné, 1936); Izigrano povjerenje (H. Decoin, 1937); Raskršće (C. Bernhardt, 1938); S. O. S. Sahara (J. de Baroncelli, 1938); Divlja brigada (M. L’Herbier, 1939); Zakon sjevera (J. Feyder, 1939); Nebo pripada vama (J. Grémillon, 1943); Afera Maurizius (J. Duvivier, 1953, nagrađen u Karlovym Varyma); Kad bi Versailles pričao (S. Guitry, 1954); Držite lopova (A. Hitchcock, 1955); Smrt u vrtu (L. Buñuel, 1956); Ribari s Islanda (P. Schoendoerffer, 1959); Burlaci s Volge (V. Tourjansky, 1959); Stepa (A. Lattuada, 1962); Najstariji Ferchaux (J.-P. Melville, 1962); Rififi u Tokiju (J. Deray, 1962); Simfonija za masakr (J. Deray, 1963); Kralj bez zabave (F. Leterrier, 1964); Pjesma svijeta (M. Camus, 1965); Čovjek odviše (Costa-Gavras, 1967); Zatvorenica (H.-G. Clouzot, 1969); Camorra (P. Squitieri, 1972); Najljepša večer moga života (E. Scola, 1972); Sedam mrtvih po narudžbi (J. Rouffio, 1975); U zemlji vlada mir (P. Lilienthal, 1975); Izuzetni leševi (F. Rosi, 1976); Bumerang (J. Giovanni, 1976); Alice ili posljednji bijeg (C. Chabrol, 1976); Tri brata (F. Rosi, 1980); Doba užitaka (J.-P. Mocky, 1988).