VANCINI, Florestano

VANCINI, Florestano, tal. filmski i tv-redatelj (Ferrara, 24. VIII 1926). Prekida studij da bi se posvetio novinarstvu. Na film dolazi 1949. i ubrzo stječe ugled kao dokumentarist (npr. Vozači kamiona — Camionisti, 1950; Delta rijeke Po — Il delta padano, 1951; Nosačice kamenja — Portatri-ci di pietre, 1952). Na igr. filmu isprva asistira M. Soldatiju i V. Zurliniju, dok zapaženo debitira 1960 (Duga noć 1943. — La lunga notte del ’43 /nagrađen ex aequo za debitantski film u Veneciji/); djelo — prema jednoj od Pet priča iz Ferrare G. Bassanija — je polit. drama inspirirana tragičnim događajem s kraja faš. ere. Nakon uspjeloga soc. filma Banda Casaroli (La banda Casaroli, 1962), o glasovitoj razbojničkoj družini u poratnoj Bologni, slijede 2 psihol. drame suvremene tematike: Topli život (La calda vita, 1964), o djevojci (C. Spaak) opsjedanoj od trojice muškaraca (1 zreloga i 2 mladića), i Mijene naše ljubavi (Le stagioni del nostro amore, 1966), o intelektualcu u krizi (E. M. Salerno). Zanimanje za tal. povijest i polit. život iskazuje filmovima Bronte — kronika jednog pokolja o kojem udžbenici povijesti ne govore (Bronte — cronaca di un massacro che i libri di storia non hanno raccontato, 1971, koprodukcija sa SFRJ), o represiji garibaldinaca nad sicilijanskim selom Bronte koje se pobunilo protiv Burbonaca, i Zločin Matteotti (Il delitto Matteotti, 1973, Specijalna nagrada /ex aequo/ u Moskvi), o umorstvu socijal. prvaka G. Matteottija od strane fašistâ, u kojem se — iako posjeduje snagu demistificirajuće dokumentarnosti — donekle zapaža vulgarizacija problema i ideol. pamfletizam. U taj se kontekst dijelom uklapa i drama Gorka ljubav (Amore amaro, 1974), o tragičnoj ljubavi žene srednjih godina (L. Gastoni) i mladića iz nižeg staleža, u atmosferi bigotne i konformirane tal. provincije faš. razdoblja.

Kolebajući između estetizma i pokušaja što realističkije prezentacije angažiranih tema, bez prepoznatljivijega red. stila, od druge polovice 70-ih godina sve manje privlači pažnju kritike, pa se posvećuje televiziji (npr. 2. ciklus nastavaka serije Hobotnica /La piovra/).

Ostali važniji filmovi: Dugi dani osvete (I lunghi giorni della vendetta, 1967, špageti-vestern pod pseudonimom Stan Vance); Četvoro na ljetovanju (Violenza al sole/L’isola/Un’estate in quattro, 1969); Nasilje — peta sila (La violenza: quinto potere, 1972); Građanska drama (Un dramma borghese, 1979).