LZMK

Filmska enciklopedija

USTINOV, Peter Filmska traka traži dalje ...

USTINOV, Peter, brit. glumac, redatelj, scenarist i pisac (London, 16. IV 1921). Sin Rusa i Francuskinje, školovao se u London Theatre Studiju (1937-39). Glum. karijeru otpočinje već 1938. u kazalištu, dok na filmu nastupa od 1940 (npr. sporedne uloge u ratnim propagandnim filmovima Jedan od naših aviona nedostaje, 1941 M. Powella i E. Pressburgera, te Put prema naprijed, 1944, C. Reeda /i koscenarist/). Korpulentan, podsmješljiva lica, glumeći »s lijenom nonšalancijom«, postupno privlači pozornost i hollywoodskih producenata; međunar. ugled stječe likom infantilnoga ali okrutnoga rimskog cara Nerona u am. spektaklu Quo vadis? (M. LeRoy, 1951), za što je nominiran za Oscar za epizodu. Poliglot, otada u filmovima raznih kinematografija tumači vrlo raznolike likove (iz prošlosti, stvarne pov. ličnosti, ekscentrike i dr.), raznih rasa, narodnosti i društv. slojeva, često u bizarnim ambijentima; bazično komičar s izraženim smislom za karikaturalno, najbolje uloge 50-ih godina daje kao brit. prestolonasljednik-slabić u Beauu Brummellu (C. Bernhardt, 1954), direktor cirkusa u Loli Montez (M. Ophüls, 1955) i simpatični robijaš u filmu Nismo mi anđeli (M. Curtiz, 1955), a 60-ih kao pohlepni trgovac robljem u Spartaku (S. Kubrick, 1960) i kao varalica u Topkapiju (J. Dassin, 1964); za obje osvaja Oscar za sporednu ulogu. Velik uspjeh postiže 70-ih i 80-ih godina likom detektiva Herculea Poirota iz romanâ A. Christie (Smrt na Nilu, 1978, J. Guillermina; Zlo pod suncem, 1981, G. Hamiltona; Sastanak sa smrću, 1987, M. Winnera), koji glumi i na am. i brit. televiziji. Bavi se kazališnom, a od 1946. i film. režijom; od njegovih 8 red. projekata (u 7 je i/ko/-scenarist, a u 6 glumac) ističu se Romanov i Julija (Romanoff and Juliet, 1961) prema vlastitoj uspješnoj kaz. komediji, u kojoj su zavađene veronske obitelji »pretvorene« u obitelji sovj. i am. poslanika u neutralnoj državici, i Paklena fregata (Billy Budd, 1962) prema prozi H. Melvillea, u kojoj je zapažen i ulogom kapetana ratnog broda.

Šireći oko sebe »auru kozmopolitizma«, višestruke nadarenosti, popularnost neprekidno uspješno podržava i u dr. medijima, kao i formalnim i neformalnim istupanjima izvan show-businessa (ambasador je dobre volje UNICEF-a). Objavio je autobiografiju Dragi ja (Dear Me, 1977). God 1990. primio počasno plemstvo (Sir).

Njegova prva supruga Suzanne Cloutier i kći Paula Ustinov su glumice.

Ostali važniji filmovi — kao glumac: Odette (H. Wilcox, 1950); Hotel Sahara (K. Annakin, 1951); Egipćanin (M. Curtiz, 1954); Špijuni (H.-G. Clouzot, 1957); Anđeo u Brooklynu (L. Vajda, 1957); Lutalice (F. Zinnemann, 1960); Duh Crnobradog (R. Stevenson, 1967); Komedijaši (P. Glenville, 1967); Vrući milijuni (E. Till, 1968, i koscenarist); Jedan od naših dinosaura nedostaje (R. Stevenson, 1975); Loganov bijeg (M. Anderson, 1976); Dvostruko umorstvo (Steno, 1976); Ljubičasti taksi (Y. Boisset, 1977); Posljednja verzija Beau Gestea (M. Feldman, 1977); Djevojka iz plemena Ashanti (R. Fleischer, 1979); Charlie Chan i bijeg Zelenog zmaja (C. Donner, 1981); kao redatelj: Lady L (1965); Hammersmith je pobjegao (Hammersmith Is Gone, 1972); Memed (Memed My Hawk, 1983).

LIT.: T. Thomas, Ustinov in Focus, London 1971.

Dr. Il.


Citiranje:
USTINOV, Peter. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 22.1.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5337>.

kratice i simboli