LZMK

Filmska enciklopedija

TOČKA PROMATRANJA Filmska traka traži dalje ...

TOČKA PROMATRANJA, također položaj kamere, točka snimanja, točka gledišta, promatračko stajalište, promatrački položaj i prizorno motrište, mjesto u predočavanomu film. → prizoru s kojeg se taj prizor opaža (percipira).

T. se izvodi prvenstveno iz zabilježenih projekcijskih aspekata dijela film. prizora u vidnom polju (u izrezu kadra), to znači: a) na temelju strana (aspekata) prizornih sastojaka što se pružaju za razgledanje unutar vidnog polja; b) na temelju perspektivnih naznaka (npr. perspektivnog skraćenja svih razabirljivih predmeta i oblika u prizoru, perspektivnog preklapanja predmeta, transformacija kojima podliježu perspektivna skraćenja, preklapanja i rasporeda predmeta pri promatračkom premještanju i dr.); c) na temelju zvučnih podataka (tako zvučanja predmeta u vidnom polju, intenziteta zvuka). T. je utoliko zadata samim film. zapisom za svakoga mogućeg gledaoca filma. Ona je dakle, na filmu disocirana od bilo kojeg pojedinca koji prati film (ne pripada nikome tjelesno); radi se o promatračkoj pogodnosti u odnosu na prizor (→ prikazivanje, filmsko).

U snimanju se T. tipično određuje postavljanjem kamere u profilm. prizoru (→ profilmsko), te se zato o njoj najčešće i govori kao o položaju kamere. T. koju gledalac derivira iz film. snimke ne mora se podudarati točno s položajem kamere pri snimanju, a ne mora nužno biti ni povezana s položajem kamere (npr. pri snimanju s objektivima različitim od normalnih i pri naknadnom određivanju izreza snimke pri modernim obradbama filma, T. je različita od položaja kamere; također je različita i kod crt. filma).

Modusi ili parametri promatranja. Promatrački odnos prema prizoru što je određen izborom točke promatranja varira po određenim modusima (parametrima, dimenzijama). Izbor određene točke promatranja podrazumijeva izbor određene vrijednosti unutar svakog modusa. Sljedeći su modusi ili parametri promatranja tipični: a) Izrez kadra (izrez slike, okvir kadra, okvir slike) određuje oblik vidnog polja i usmjerenje promatranja. Oblik vidnog polja tipično je pravokutnik (→ okvir; platno, filmsko), a podrazumijeva se da je promatranje usmjereno prema onome što u vidnom polju zamjećujemo. Prema tome, izrezom kadra određuje se prizorno usmjerenje promatranja. T. se uvijek nalazi na zamišljenom pravcu koji vodi od oka gledaoca do središta vidnog polja. Taj se pravac naziva pravac promatranja (os pogleda, os promatranja, linija pogleda, os objektiva), kad se zanemaruje njegova usmjerenost, a smjer promatranja (smjer pogleda, smjer snimanja) kad se ima na umu njegova usmjerenost ka prizoru; b) Filmski plan (→ planovi) određuje veličinu vidnog polja ili vidnog obuhvata prizora, odn. određuje udaljenost točke promatranja od prizorne pojave u središtu pažnje; c) Kut snimanja (rakurs, kut promatranja) određuje položaj točke promatranja po vertikali u odnosu na položaj prizora ili prizorne pojave u središtu pažnje (tj. određuje se da li se datu prizornu pojavu promatra odozgo, odozdo ili s iste razine /→ kut snimanja/); d) Strana promatranja (horizontalni kut snimanja) određuje položaj točke promatranja po horizontali u odnosu na prizornu pojavu u središtu pažnje (tj. da li ju se promatra odsprijeda, odostraga, pobočke i dr.); e) Kosi kadar (→ nagnuta kamera) određuje promatračku nakošenost po kojoj lijevo-desne prizorne horizontale stoje ukoso u izrezu kadra (bilo da se, npr. tlo naginje udesno, bilo da se naginje ulijevo); f) Stanje promatranja (→ stanje kamere) podrazumijeva odredbu statičnosti ili dinamičnosti točke promatranja, tj. da li ona miruje ili se miče, da li se miče oko svoje osi ili se premješta i dr.

Nabrojeni modusi promatranja tipični su, oni se najčešće spominju, ali nisu jedini (spominje se još, npr., modus stabilnosti točke promatranja — tj. da li je točka promatranja stabilna ili nestabilna: tzv. drndava kamera i kamera iz ruke). Svi nabrojani modusi zajednički jednoznačno određuju položaj i prirodu točke promatranja i promatračkog odnosa prema prizoru, a varijacija u svakom od njih bitno mijenja i točku promatranja i promatrački odnos. Kako sve te moduse treba utvrditi za svaki trenutak snimanja, jer oni određuju svaki trenutak gledanja film. prizora, to ih se još naziva → parametrima kadra (→ kadar, kadriranje).

Jedan povijesno iznimno važan modus promatranja vezan je uz način promatračkog praćenja prizornog zbivanja: prizorno odvijanje može se pratiti s jedne (mirne ili pokretne) točke promatranja, tj. s kontinuirane točke promatranja, pa tada govorimo o → kadru, a može se pratiti uz diskontinuiranu promjenu točke promatranja, pa se tada govori o → montažnom prijelazu. Pri diskontinuiranoj promjeni točke promatranja mijenjaju se diskontinuirano i neki od gornjih parametara kadra, a mogu se mijenjati i svi. Diskontinuirano mijenjanje točke promatranja može podrazumijevati prekid u promatranju prizora (pa se tada govori o montažnom diskontinuitetu: npr. → elipse i → montažne spone), a i ne mora podrazumijevati prekid u promatranju datog prizora, već samo promjenu promatračke pogodnosti bez ispuštanja prizornog toka iz vida (pa se tada govori o montažnom kontinuitetu /→ montaža/).

Uvođenje diskontinuiranog promatranja, tj. montaže, bitno je utjecalo na uočavanja važnosti parametara kadra, na njihovu unutarnju diferencijaciju, uvođenje i terminologiziranje, i dalo je perspektivu složenim razradbama kognitivnih implikacija izbora i promjena točki promatranja (→ narativni stilovi).

Točku promatranja identificiraju prizor u kojem se ona nalazi i mjesto u tom prizoru, odn. parametri promatranja. Istima nazivamo one točke promatranja s kojih se promatra isti prizor s istog mjesta (tj. s istim parametrima); istovrsnima nazivamo one, koje se nalaze u različitim prizorima ili se zauzimaju spram različitih centara pažnje, ali s istih relativnih položaja (tj. istih su parametara); unutarprizornima nazivamo one koje se nalaze u istom prizoru i prate ga.

Personalizacija i individuacija točke promatranja. Budući da je T. zadana projekcijskim značajkama zapisa film. prizora za svakoga mogućeg gledaoca filma, sâma po sebi ona je nespecifična, nevezana ni uz koga pojedinačno. Međutim, postoje načini da se položaj točke poveže s nekom osobom ili napravom, pa se to povezivanje naziva personalizacijom ili individuacijom točke promatranja (→ točka gledišta).

Funkcije točke promatranja. Da bi se uspješno riješio zadatak snalaženja, važno je utvrditi identitet i osobine prizora u kojem se promatrač nalazi, te utvrditi promatrački položaj u prizoru. Kod film. točke promatranja nije posrijedi tjelesno snalaženje u okolini, već prije svega epistemološko-komunikacijsko snalaženje u zadacima koje gledaocu zadaje izbor točke promatranja.

Osnovni epistemološko-komunikacijski zadaci izbora točke promatranja jesu: informativnost, orijentiranost u prizoru, raspored pažnje i uobličavanje izlagačkog interesa, a) Izbor točke promatranja uvijek uvjetuje vrstu informacija o prizoru što ih gledalac dobiva na raspolaganje; iz različitih točki promatranja pristupačni su za razgledanje različiti aspekti prizora, te je time uvjetovana različitost vrste i količine informacija koje promatrač o prizoru može dobiti; b) O izboru točke promatranja ovisi — osobito na montažnom prijelazu, pri diskontinuiranoj promjeni točke promatranja — stupanj orijentiranosti gledaoca u prizoru, tj. da li mu je jasno ili nije gdje se u datom trenutku nalazi u odnosu na ključne pojave prizora i u odnosu na prethodnu točku promatranja; c) Izborom točke promatranja sugerira se i tip pažnje, smjer pažnje i smjer promjene pažnje. Tako, promatračko približavanje licu vezuje pažnju više uz lice, a udaljavanje više uz opću prizornu situaciju, uz okolinu; predugo zadržavanje iste točke promatranja teži raspršiti pažnju, a prekratko je ne može valjano usredotočiti, itd. Izborom točke promatranja uvjetuje se tematizacija prizornih aspekata prizora (→ naracija); d) Najzad, podrazumijeva se da izborom točke promatranja i usmjeravanjem pažnje rukovode neki (epistemološki, komunikacijski) interesni kriteriji, vrijednosni stavovi, nazori, ciljevi, pa se i njih artikulira, odgonetava pri datomu promatračkom praćenju prizora i prizornih smjena. Tako, ubrzana smjena točki promatranja (kadrova) u odnosu na isti prizor podrazumijeva drugačiji interesni odnos prema prizoru od zadržavanja iste točke promatranja ili od njenih rijetkih promjena; zauzimanje neuobičajenih, nestand. točki promatranja podrazumijeva drugačiji tip interesa od izbora stand. točke promatranja; promatranje važnog lika izbliza podrazumijeva drugačiji interesni odnos prema njemu od udaljenog promatranja, itd.

Kako se izborom točaka promatranja utječe na promatrački odnos prema zbivanju, to ih se tradicionalno smatra gl. određivačem forme odn.→ stila pojedinog dijela filma, cijelog filma, autorskog opusa odn. filmskog razdoblja (→ narativni stilovi). Izbor točke promatranja smatra se, stoga, stilskim izborom, a funkcije tog izbora drže se stilskim funkcijama. Kako se tipičnom službom stila smatra izražavanje, ekspresija (nekog nazora na svijet, stava, doživljaja), to se tipične moduse promatranja (što se određuju samim izborom točke promatranja) naziva i izražajnim filmskim postupcima ili filmskimizražajnim sredstvima.

H. Tć.


Citiranje:
TOČKA PROMATRANJA. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 10.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5201>.

kratice i simboli