TILLER, Nadja (Maria)

TILLER, Nadja (Maria), njem. glumica (Beč, 16. III 1929). Kći njem. glumca Antona T. i pjevačice Erike T. (Körner), učila glumu i ples. Karijeru otpočinje u bečkom Theateru in der Josefstadt; postavši 1949. Miss Austria, debitira i na filmu (npr. Eroica, 1949, W. Kolma-Veltéea i Tako sam se navikao na tebe, 1952, E. von Borsodyja). Od 1953. u SR Njemačkoj, uspjeh postiže filmovima Barringovi (1955) i Friederike von Barring (1956) R. Thielea, što joj donosi i nastup u franc. filmovima (npr. Nered noći G. Grangiera i La Tour, čuvaj se! G. Lampina, oba 1957). Svoju najbolju ulogu ostvaruje u Djevojci Rosemarie (R. Thiele, 1958), likom luksuzne prostitutke R. Nitribitt, ubijene pod nikad razjašnjenim okolnostima. Nakon uspjeha u filmovima Buddenbrookovi (A. Weidenmann, 1959) i Afera Nina B. (R. Siodmak, 1962), njen redatelj-mentor Thiele — uzimajući u obzir njenu pritajenu agresivnost, »grešnost« i erotičnost — povjerava joj naslovnu ulogu u osuvremenjenoj ekranizaciji Wedekindove Lulu (1962), kojom ne dosiže interpretaciju L. Brooks u Pandorinoj kutiji (1929) G. W. Pabsta. Kasnije nastupa uglavnom u stranim i koprodukcijskim filmovima, a od 1975. posvećuje se isključivo televiziji i kazalištu.

Njezin suprug Walter Giller također je poznati glumac.

Ostale važnije uloge: Ona (R. Thiele, 1954); Mozart (K. Hartl, 1955); El Hakim (R. Thiele, 1957); Labirint (R. Thiele, 1959); Usijana soba (J. Duvivier, 1962); Crna duša (R. Rossellini, 1962); Moral 63 (R. Thiele, 1963); Tonio Kröger (R. Thiele, 1964); Operacija Opijum (T. Young, 1966); Izlet na Tahiti (Jn. Becker, 1966); Kako sam naučio voljeti žene (L. Salce, 1966); Otmica Michèle Jeanson (R. Clément, 1975).