TERZIEFF, Laurent

TERZIEFF, Laurent (pr. ime L. Tchemerzine), franc. glumac (Pariz, 25. VI 1935). Od mladosti istaknut kaz. glumac izražena senzibiliteta prema avangardnome; zbog nadarenosti, u počecima karijere ocjenjivan je kao nastavljač slavne tradicije L. Jouveta i G. Philipea. Na prijelazu u 60-e godine jedna je od nada i franc. filma. Debitira ulogom ciničnog predstavnika ondašnje mlade generacije u filmu Varalice (1958) M. Carnéa — likom koji istodobno reflektira nihilizam generacije → buntovnika bez razloga i parišku pomodnu »kvaziegzistencijalističku« atmosferu; bez šarma J.-P. Belmondoa (koji je u Varalicama tumačio epizodu), ubrzo mu je prepustio prvenstvo u popularnosti. Ipak, istaknuo se s još nekoliko uloga — u ambicioznim filmovima osrednjega komerc. uspjeha: kao rus. zarobljenik u Kapu (1960) G. Pontecorva, kao stendhalovski junak u Vanini Vanini (1961) R. Rossellinija i kao moral. junak antiratne drame Ne ubij (1961) C. Autant-Laraa. Narator je u Tajni kabarea (1961) J. Doniol-Valcrozea. Od kraja 60-ih godina prorjeđuje film. nastupe, ali zato učestalije glumi na televiziji (npr. tal. tv-serija Mojsije G. De Bosija).

Ostale važnije uloge: Točno u dvanaest (G. von Radvanyi, 1959); Regate u San Franciscu (C. Autant-Lara, 1959); Hrabra noć (M. Bolognini, 1959); Zrno pijeska (P. Kast, 1965); Ja i ljubav (S. Bourguignon, 1966); Soledad (J. Audry, 1967); Mliječna staza (L. Buñuel, 1969); Zatvorenica (H.-G. Clouzot, 1969); Medeja (P. P. Pasolini, 1969, u ulozi kentaura); Kiša nad Santiagom (H. Soto, 1975); Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976); Utopija (G. Blain i I. Azimi, 1978); Detektiv (J.-L. Godard, 1985).

LIT.: C. Mauriac, Laurent Terzieff, Paris 1980.